/11 /11

Ringerajin korisnik: anamarijapupek
Datum: 30.11.2012.
Vrsta poroda: carski rez
Broj dana u rodilištu: 7
Rodilište: Petrova (Zagreb)
Ocijena rodilišta: 4
Komentar ocijene: Sa osobljem (sestre) sam izrazito zadovoljna kao i sa doktorom koji je radio operativni zahvat. Ocjena je manja zbog neugodnih komentara doktora koji me pregledavao, i zbog manjka pretraga tijekom boravka u bolnici. 

____________________________________________________________________________________________________________________


˝ Datum dolaska naše bebice smo saznali odmah na prvom pregledu, 29.11.2012. Tada nam se to činilo taaaaako daleko, kao da nikada nećemo dočekati taj dan. Tijekom trudnoće sam završila u bolnici zbog sumnje na plućnu emboliju, stavljena na heparin pa su doktori odlučili da ću doći u bolnicu dočekati porod. Dva tjedna ranije dolazim i nadam se da me ipak neće ostaviti. Na uzv procjenjena težina 3957g., pa to je pola kile u dva tjedna.

 

Šokirana sam i razmišljam u sebi: "Pa kako će ta beba van?". Dani u bolnici prolaze, na pregledima doktorica komentira da sam zatvorena i da joj je to ko armirani beton. Pitam ju iz znatiželje kakvi su im planovi, beba je veća, a odgovor me ne iznenađuje (ipak su to DOKTORI): "Trudnoća traje do 42.tjedna". 
29.11.2012. ctg skoro pa ravan, primjetila sam da se beba baš i ne miče kao prijašnjih dana. Već mi je dosta ležanja u bolnici, luda sam više jer se ništa ne događa.

Doktorica govori da ujutro napravim ctg natašte jer će odlučiti da li će me poroditi ili ne. Noć nisam prespavala zbog cimerice koja je hrkala gore od ijednog muškarca. Prištekavam se na uređaj, opet do 145 otkucaja max, sestra je zadovoljna i sve mi se čini da će me ostaviti i dalje na odjelu. Vraćam se u krevet, uzimam mobitel igrati igricu (to je bila jedina zanimacija) i odjednom osjetim pritisak, pucanj i da nešto teče. 
Vodenjak je PUKNUOOOOOO!!!! Ali nije bistra voda nego ZELENA, SMEĐA....

Hitno me vode na pregled, otvorena 1 cm, šalju me na pripreme i u predrađaonu. Na odjelu su odmah rekli drip i epiduralna. Presretna ko malo dijete jer će konačno sve biti gotovo i za par dana smo doma, sa svojim malim smotuljkom.
U predrađaoni doktor određuje da me se ne dira, trudovi su podnošljivi ali svejedno bole. Tijekom pregleda komentari doktora ko da glumim, nisam vikala nego malo glasnije disala...ali ok, on je to prošao pa zna kako je ženama (!). Dolazi nakon 2,5 sata i odučuju da idem na carski, predugo će otvaranje trajati, mekonij je tu, moje silne dijagnoze, ne žele riskirati. Javljam suprugu kakva je situacija, hvata me lagano panika.

U prostoriji ispred sale doživljavam napad panike, dolazi mi da sve isčupam iz sebe, igle, sve....i pobjegnem. Zovem doktoricu i govorim da ipak ne želim spinalnu nego opću anesteziju. Sve su pripreme gotove, dobivam kisik na masku, počinje operacija ali ja NE spavam još uvijek....ali uskoro jesam zaspala.

Buđenje iz anestezije donosi bol, radost jer je sve u redu sa našom curicom. Suprug dolazi i pokazuje mi slikicu. Abgar 10/10, 4380g, 53cm. Govori da je ista ja. Nisam mogla vjerovati. Za šest dana smo bili doma, trebalo je vremena da uhvatimo ritam. Sada uživamo u hranjenju, kupanju, presvlačenju...˝