/11 /11

Ringerajin korisnica: baby_paris
 

Datum:  9. 2011.
 

Vrsta poroda: prirodni porod

 
Broj dana u rodilištu:  5


Rodilište:  KBC Sestre Milosrdnice (Vinogradska)


Ocijena rodilišta:  5

 

Komentar ocijene: Nemam se ni na što požaliti.

U utorak sam bila naručena na redovan pregled u trudničku ambulantu. Doktorica me pregledava i kaže „Opla, 5 cm otvoreni, vi ste ravno za rađaonu. Hoćete odmah ili da vas spremimo za sutra ujutro?“
„Može sutra ujutro, klasična indukcija…sve mi je to poznato“.
Ostatak dana provela sam u Vinogradskoj obilazeći razne sobe gdje su mi radili ctg, uzv, uzimali podatke, čekala po hodnicima da se oslobode kreveti, upoznala zanimljive cure tj. gospođe u istoj situaciji kao i ja. Na kraju smo i završile u istoj sobi.
Na večer oko 23h dobili smo jedan mali nula-tri…ricinusovo ulje. Prije 2 godine počeo je djelovati nakon 2 i pol sata. Sada je već djelovao nakon 45 min. Do 5h ujutro mi je već bio pun kufer wc-a. Ponadala sam se da ću i ovaj puta izbjeći klistiranje… No, nada je kurva. Ruku na srce, tog postupka me uvijek bilo strah. Više nego poroda. Tj. poroda me nikad nije bilo strah-strah. I tako, morala na klistiranje. Čula sam i ovakve i onakve priče, no moja je više nego pozitivna. Hm, možda zato jer sam bila totalno ispražnjenih crijeva pa je neugoda time totalno uklonjena?!? U svakom slučaju, nakon tog nezaboravnog postupka, završila sam u boxu 5. Na kraju hodnika. Najdalje od svih. Imala sam klimu, ispunila sam sve za doniranje matičnih stanica Ani Rukavini, došla vizita, dr. Košec probušila vodenjak i naredila sestrama da me priključe na drip. Kao „do 10h ćete roditi“. A bilo je oko 7 i nešto. Ostavili su me ležati na leđima, bol se lagano pojačavala, ali ništa neizdrživo. Oko 8h je došao moj muž. Donio je onaj mali ventilator na štapiću sa bombonima – nije meni zbog bombona već zbog ventilatora. Kako su se trudovi pojačavali, direktan kontakt sa zrakom/povjetarcom bio je više nego dobrodošao. Ono što me kopkalo u pozadini moje svijesti je zašto ležim na leđima. Prošli puta su mi rekli da moram na boku (lijevom – zbog položaja bebe), jer se tada bolje i brže spušta u porođajni kanal. MM mi je pomogao okrenuti se. I onda je počeo show. Svaki trud sve jači i jači. Oko 9h imala sam ogromnu potrebu za tiskanjem, no nisam znala smijem li. Bol je već dosegla takve razmjere da sam imala osjećaj da ću se raspuknuti, pa sam se morala primiti i sprijeda i straga… “Zovi sestru!!!“
Kad je došla, pregledala me i rekla „Evo osjećam kosicu“, a onda se okrenula prema vratima i viknula „Doktore dođite, imamo porod!“.
WTF – već?!?! Ovi na početku su rekli nešto da budem rodila do 10h… Da, pa bili su u pravu, zapravo.
S obzirom da sam kod prvog poroda imala komplikaciju, pa je doktorica morala skakati po meni da beba izađe van, na tu sam činjenicu upozorila ovog doktora i sestru. On je rekao da to sada neće biti potrebno da ću roditi u roku od 2 truda.
„Varate me!!?“
Nisu me varali…uz perfektno sestrino navođenje, stvarno sam rodila kroz 2 truda. Koja mene osobno nisu ništa boljela jer sam smjela tiskati. S prvim trudom je izašla glavica. MM mi je pritiskao glavu na prsa, a ja sam cijelo vrijeme žmirila. Sestra je rekla: „Mama, otvorite oči, pogledajte ko vas gleda“. Otvorim oči i među svojim nogama izvirivala je ljubičasta glava sa tamnom kosom. Not a pretty sight. Ok, drugi trud. Nakon par kombinacija tiskanja s pola snage, pa 2-3 sekunde odmora, pa tiskanja punom snagom, sestra se ponovo oglasi neuobičajenim zahtjevom. „Mama, sada me primi ispod ruku i izvadi me do kraja van“.
Jesam li ja to dobro čula?!?
Lijevom rukom posegnula sam za bebom koja je još uvijek jednim dijelom (nogama) bila u meni, izvukla je…i onda je jednostavno to izašlo iz mene…konkretno mislim na svoja usta:
„FUJ!!“
Ovi oko mene su prasnuli u smijeh… Malo se čudili mojoj reakciji.
Nisam se dala smesti. Slijedeće što sam pitala je da zašto je tako ljubičasti, dal mu treba kisika!? Ali, nije trebalo. Rekli su da je to izvrsna boja za novorođenče, te da mu ne treba kisik s obzirom da se drečao i prije nego je skroz izašao van. APGAR 10/10. OK, sad uzmite matične stanice za Anu Rukavinu… Bome puno toga ima u pupkovini. Čim su to sve uzeli, obavili sve potrebne prve preglede, bebu su mi stavili ispod spavačice na prsa i tako je malo omotali, zagrijali. MM, beba i ja ostali smo sami tako skoro sat i pol. Tek smo se tada odlučili za ime. I gledali ga, gledali. Zaključili da ni na koga ne sliči i da možda uopće nije naše… Hahahahaha.

Podijeli s nama svoju porođajnu priču! Saznaj kako...