Anoniman
|
čitam, čitam... i sve mi se čini kak samja svoju lijepo dovela u red 
kad sam se udala, bilo mi je za izludit!!!
kad se P. rodila, mi smo bili tek 3 mjeseca u braku. i žena je tak ozbiljno shvatila da mi mora doć pomagat kad rodim, da je ona SVAKO JUTRO u 6h bila na vratima! ti vrapca, ko da radi na traci! a ja u 6h ne znam kak se zovem. pogotovo što mala nije noću uopće spavala, izludit sam htjela. onda njezino nemoj ovako daj onako, pa ti ne znaš to ti je prvo dijete, e, žena me dovela do ludila! onda mi uzme dijete i nosa, a ova se dere, jer je gladna naravno! i tak su mi spigali dojenje, jer je sinek vjeroval njoj a ne meni, da ne duljim... to je tak trajalo jedno vrijeme... bilo je raznih rasprava... ja u spavaćoj sobi s djetetom, ona mm-u u kuhinji govori kak on mora naučit svoju ženu da opere suđe, sramota je da to tak stoji a ona s djetetom u sobi. znači, ja bi trebala ostaviti dijete da urla i prati suđe, da ne bude sramota!
onda se sjećam kak je uzela P. k sebi kad se E. rodila kao da menine smeta, a ja stalno govorim kak meni dijete ne smeta, to je moje dijete! onda ju je tam utovila ko vola, stalno ju je nutkala da jede, pa je svekar napao na MENE da kak mi je to dijete debelo, da ona stalno jede, da će bit ko oni amerikanci što jedva hodaju od sala... itd. a ja ga gledam! (poslije sam gledala, ona je do 3 godine imala sasvim normalnu dječju težinu, točno kad je otišla kod njih natukla je kile, tak da je sa 4 godine imala 29kg, užas!)
hvala Bogu da je to sve iza mene.
s vremenom se sve to promijenilo. mm je par puta rekao i njoj i svekru da nemože to tako i sad više ne guraju nos gdje ne treba.
distancirala sam se od njih, ne treba mi još netko tko će mi tuviti u glavu da ništa ne valjam, dovoljna sam sama sebi za taj hobi
jedino - prošlu nedjelu smo bili kod njih, a ja i djeca nismo znali da oni svoje rođendane nikad nisu slavili, niti mm ne zna kad su njima rođendani.
svekrva je rekla P. da je dedi rođendan par dana prije, i mala to zapamtila i u nedjelju ona rekla dedi "sretan ti rođendan!" a deda pogledao nju, pa svekrvu, e - ko da je mala nekog ubila, još se osjećala kriva poslije kaj je to rekla! nije mi jasno kak se neko može uvrijediti ak mu čestitaš rođendan!
ja sam odam skužila da je nekaj čudno u zraku pa sam rekla -cure su pospane, trebamo još kuhati do kraja ručak, idemo mi doma. tak da smo izbjegli tko zna šta... al da mi nije jasno još uvijek-nije... ja sam znala rođendane svojih bake i dede i tete i tate i mame i svih... where's the problem?
|
Ringeraja.hr koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više.
Odštampaj
...mora da sam ja fakat kuja 
hvala bogu što nisam ja morala govorit da neću
