Tijekom cijele prve godine života mlijeko je glavna hrana dojenčeta. U prvih 4-6 mjeseci dojenče iz mlijeka dobiva svu potrebnu energiju i sve prehrambene tvari potrebne za rast i razvoj. Iznimku čine vitamin D i u nekim slučajevima, željezo. No o tome treba odlučiti liječnik. Nakon 5. ili 6. mjeseca potrebno je dojenčetu prehranu obogatiti i drugim vrstama hrane; postupnim uvođenjem voća, povrća, mesa i žitarica. U izboru mlijeka za prehranu dojenčeta uvijek valja prednost dati majčinom mlijeku, koje neka ostane jedino mlijeko dok je to moguće. U slučajevima da je nemoguće dojenče hraniti majčinim mlijekom, potrebno je svakako koristiti prilagođeno, adaptirano kravlje mlijeko u obliku različitih dječjih mlijeka u prahu. Kravlje mlijeko, koje nije posebnim tvorničkim postupkom prilagođeno - bez obzira kako razrijeđeno bilo, nije pogodno za prehranu dojenčeta.

Energetska vrijednost 100 ml mlijeka - bilo majčinog, adaptiranog ili kravljeg - je cca 70 kcal, tako da je jednostavno izračunati potrebu. Primjerice, potreba djeteta teškog 4,5 kg i starog 3 mjeseca moguće je izračunati na sljedeći način: 4,5kg x 120dana = 540 kcal, 540 : 0,7 = 770 ml.

Dnevnu količinu od 770 ml podijelimo na 5 - 6 jednakih obroka, tako da po obroku dojenče popije oko 150 ml mlijeka. Izračunata količina predstavlja optimum s kojim dijete napreduje, no naravno da je količinu mlijeka potrebno prilagoditi teku pojedinog djeteta te njegovoj individualnoj brzini rasta (uz uvjet da potrebe tog djeteta nisu značajno ispod prosječnih potreba djeteta).

Što se tiče dohrane, tj. uvođenja bilo koje hrane osim mlijeka, ona počinje s navršena četiri mjeseca za djecu hranjenu adaptiranim mlijekom, odnosno od navršenog petog mjeseca života za djecu koja su na majčinom mlijeku. Obično se ponudi na žličicu između podoja voćni sok ili sok nekog povrća npr. cikla, mrkva…Kada se dijete priviknulo na sok, maksimalna količina dnevno popijenoga soka neka ne bude veća od 100 ml. Ako dijete odbija sok ili bilo koju drugu hranu koju uvodimo poslije njega, ne treba ga forsirati nego i dalje ostaviti na majčinom mlijeku ili mliječnoj formuli.

Pri uvođenju dohrane treba pripaziti na nekoliko pravila:

1. Djetetu treba dati vremena da se privikne na nov okus, uvodeći jednu po jednu vrstu voća ili povrća (obično se prvo uvodi voće u obliku voćne i voćno-žitne kašice). Taj obrok zamjenjuje jedan mliječni obrok i idealno bi bilo davati ga žličicom. Pri izboru žitnih pahuljica treba dati prednost onim koje su obogaćene željezom. Ako dijete pojede samo par žličica voćne ili žitno mliječne kašice ostatak obroka bit će mlijeko.
2. Nakon petog mjeseca života postupno se uvodi raznovrsna hrana (voće, povrće, žitarice), a dva mliječna obroka mogu se zamijeniti obrokom voća i žitarica, odnosno juhe i povrća. Meso se uvodi u prehranu s navršenih šest mjeseci života. Od mesa treba odabrati meso peradi, ribu te teletinu ili janjetinu. Jaja se uvode najkasnije i to prvo žumanjak, a tek po završetku prve godine i bjelanjak. Ne treba pojesti više od dva žumanjka tjedno.
3. Važna je i kombinacija namirnica. Potrebno je kombinirati voće sa žitaricama, odnosno povrće s mesom i to bez mliječnih dodataka te već razrijeđeno mesnim bujonom (radi optimalne resorpcije vitamina, željeza i minerala). Piće nakon obroka može biti obična voda ili voćni sok. U dobi od 6-12 mjeseci još uvijek postoje 2 do 3 mliječna obroka, od kojih jedan može biti u obliku prerađevina (primjerice sir ili puding) ili u obliku mliječno-žitne kašice.
4. Hranu za dojenče ne valja dodatno soliti.

Krajem prve godine života dijete ima pet obroka: dva mliječna (jutro i večer), jedan mliječno-žitni, jedan povrtno-mesni te jedan voćno-žitni. To je vrijeme kada dijete jede na žličicu, pije iz čašice i kada je prihvatilo svu hranu koja se u njegovoj kući jede i pripravlja.

Mamino sunce