/21 /11

Mozaik knjiga nagrađuje svaku objavljenu ˝Porođajnu priču˝.

 KAKO PRUŽATI LJUBAV KOJA ISCJELJUJE – Vodič za roditelje

Harville Hendrix i Helen LaKelly Hunt

Način na koji odgajamo djecu uvelike govori o tome kako smo i sami bili odgajani. Shvatimo li tijekom interakcija s djetetom da nalikujemo na vlastitog oca ili majku, spomenuta spoznaja može nas potpuno obeshrabriti ili nam poslužiti kao motiv za preispitivanje neriješenih problema koje vučemo još od djetinjstva. Ova knjiga nudi jedinstvenu mogućnost za osobnu preobrazbu zahvaljujući kojoj ćete uspostaviti svjesnu i zdraviju vezu s djecom. 

Posjetite i saznajte što sve Mozaik kniga nudi, na njihovoj službenoj Facebook stranici.

________________________________________________________________________________________________________

Ringerajin korisnik: seni2205
Datum: 07/2012
Vrsta poroda: prirodni porod
Broj dana u rodilištu:3
Rodilište:Varaždinsko
Ocjena rodilišta: 5
Komentar ocjene:  Osoblje bolnice, doktorica, babice, sestre, svi su odradili svoj posao kako treba i kako bi to uvijek trebalo biti. Stručno i brzo.

Bila je nedjelja, 15.05.2011. Cijeli dan osjećala sam da je došao trenutak i ponavljala da će me skoro morati odvesti u bolnicu. Nisu mi vjerovali, no razumjela sam ih jer očitio ni ja nebi vjerovala nekom drugom.

U 22 h navečer pukao mi je vodenjak, svi oko mene su se usplahirili, a ja prvo što sam izustila Luka mi je poslao vibraciju da hoće van, pa ajmo ga dovesti u ovaj svijet.

Počela sam drhtati. Stigli smo u bolnicu, primili me ljubazno, pregledali i pripremili za rodilište.U 1h u noći nakon svih priprema, klizme itd. odveli su me u rađaonu, te rekli da porod neće sigurno prije podneva sljedeći dan jer sam prvorotka, nisam otvorena , nema trudova i kada dođu bit će na duge razmake.

Poslali su muža doma i rekli bolje da malo odspavam, da prikupim snage, neka dođe oko  7h ujutro jer prije neću roditi.

Prikopčali su ctg, najljepša melodija koju sam ikada čula, melodija otkucaja srca mog Luke. Plakala sam, ali od sreće. Htjela sam ga svaki čas sve više, osjećala sam da je blizu i da će mi svaki čas doći.

Naravno nisam odmarala, razgovarala sam s njim, zamišljala kako izgleda, a onda odjednom trudovi su došli oko 15h i odmah na 3 minute jedan za drugim. Bol je bila  neizdrživa, da nije bilo mog predivnog muža koji me masirao kod svakog truda, ne znam kako bih izdržala bolove.

Odbila sam anelgeite, od prvoga dana rekla sam samoj sebi da želim da sve bute kompletno prirodno.

Do 6h ujutro otvorila sam se za 8 cm, ali trudovi su i dalje  bili dosta jaki.

Ostala sam  sama s mužem, pogledala ga i rekla  mu da za deset minuta zove doktora jer ja  ću roditi.

Babica se iznenadila jer stvarno sam bila pred sam porod, hitno je pozvala cijelu delegaciju. Na prvi trud mi je rekla da ne tiskam jer su trebali sve pripremiti, no nisu stigli jer na drugi sam rekla da moram tiskati kako god bilo. Tiskala sam već u polunesvjestici, sa suzama u oku.

Nisu me rezali, nisam pukla, posteljica je odmah izašla van, bez dripa , bez analgetika, sve onako kako treba biti. U trenu sva bol bila je zaboravljena, vratila se snaga i adrenalin koji je još sad prisutan i nikada neće nestati. A onaj prvi plač mog Luke nikad neću zaboravit. Onaj osjećaj kada su ga stavili na mene, nijedna situacija u životu neće zasjeniti.

On je moj život, moje sve, i sada ga gledam kako skače, trči i smije se. Može li išta ovaj osjećaj zamjeniti, mislim da ne. Sigurna sam da ne.