Unatoč mojoj \"borbenoj spremnosti\" da u svakom trenutku poletim po dijete, ona je svakim danom ostajala duže. (FOTO:Freepik.com) www.freepik.com

/11 /11

Iako je to normalan proces koji ne traje dugo i većina njih na kraju dobro prihvati vrtić, činjenica je da roditelji to trebaju izgurati.

Trenutno sam u procesu adaptacije s drugim djetetom. U cijelu sam priču krenula dosta samouvjereno jer imam iskustva i znala sam što me čeka. Suprug i ja smo uzeli godišnji odmor i krenuli u cijeli proces adaptacije. Na moje veliko iznenađenje, odlazak u vrtić i predavanje djeteta odgajateljici je vrlo brzo je postalo mirno, bez suza.

S obzirom na to da je naše prvo dijete dugo vrištalo kad smo ga vodili u vrtić, ovaj trenutak je za mene bio šok. Nakon desetak dana počela je lijepo jesti i družiti se, jedino je u vrtiću skratila popodnevno spavanje te je umjesto dva sata spavala jedan sat, no prema riječima odgojiteljice, nikada nije pokazivala nervozu.

PROČITAJTE JOŠ: Kako što lakše „preživjeti“ polazak u vrtić?

Unatoč mojoj "borbenoj spremnosti" da u svakom trenutku poletim po dijete, ona je svakim danom ostajala duže. No, nije sve tako savršeno, prve promjene u njezinom ponašanju primijetili smo kod kuće. Često se voljela nositi, što prije nije prakticirala, te je imala ispade bijesa. Nekako smo i to uspjeli popraviti tako što smo je animirali i pokušavali biti što više vani, ali onda je noću krenula histerija.

Inače nam je trebalo jako dugo da joj uspostavimo normalan kontinuirani san. Taman kad je počela više spavati, nakon što je krenula u vrtić, počela se naglo buditi dva sata nakon što je zaspala s vrlo histeričnim napadima. Nitko je u tom trenutku nije mogao smiriti. Kad je uzmem u naručje počne grebiti i udarati, ako je spustim počne se bacati. Budući da je imala zatvorene oči, pokušali smo je probuditi misleći da će se tako smiriti, ali bilo je još gore.

Zaista sam se osjećala bespomoćno jer nisam mogla učiniti ništa da je smirim ili utješim. Ta histerija traje oko pola sata i onda se polako počinje smirivati i opet tone u san. Iako je nemirna i jeca gotovo cijelu noć, ipak spava bez ponovnog buđenja. Ujutro kad ustane, kao da se ništa nije dogodilo, nasmijana je.

PROČITAJTE JOŠ: Uvođenje u vrtić - 5 zlatnih pravila

Razgovarala sam s odgajateljicama, koje su mi potvrdile da je to reakcija na promjenu. Sve ono novo što doživi u vrtiću tijekom dana i odvajanje od roditelja na koje još nije navikla posljedica je ovakvog ponašanja. Budući da je naš razgovor završio poznatom rečenicom “proći će”, vrag mi nije dao mira, pa sam razgovarala s dječjim psihologom.

Objasnila mi je da je to isključivo posljedica odlaska u vrtić, kao i manje sna tijekom dana. Kada sam je pitala kako se trebamo ponašati i što možemo učiniti kada ona ima takve napade plača. Psihologinja mi je rekla da nikako ne smijem buditi dijete.

Jednostavno trebam pustiti da napadaj prođe sam od sebe jer je vrlo intenzivan i dijete ne reagira na zagrljaj i majčin glas zbog jakog plača. Kad se počne smirivati, onda je trebam uzeti, početi pjevušiti ili jednostavno reći "mama je tu" i lagano milovati dijete da opet zaspi.

PROČITAJTE JOŠ: Koje mame ćete upoznati u vrtiću?

I dok s jedne strane uživam u tome što je dobra u vrtiću i što ga dobro prihvaća, pripremam se za burne noći u nadi da će ova faza razvoja brzo proći. Što je najvažnije, pokušavam ostati smirena i koliko god sam uznemirena tijekom tih scena, želim biti uz svoje dijete i utješiti ga.

Autor: Sandra Krstanović

(Yumama)