Rastava roditelja
Za dijete je rastava roditelja (osim smrti) najtragičniji događaj u njegovom životu, jer se svakodnevica nakon rastave mijenja. Rastava nije jednokratni problem, ona traje i traje. Počinje sa svađama i negativnim raspoloženjem u kući, nastavlja se razvodom, mogućim svađama među roditeljima i nakon razvoda, često i konfliktima oko skrbništva. Da ne spominjemo i selidbu koja slijedi rastavu i kasniju prilagodbu na nove partnere te  polubraću i polusestre... U svakom slučaju je rastava proces pri kojem je žalovanje pomiješano sa ljutnjom i strahovima.

Dijete žaluje za roditeljem koji ide iz obitelji. Nakon tog iskustva boji se da će ga i drugi roditelj ostaviti. U svojoj glavi preuzme krivnju za rastavu i pokušava se poboljšati da bi se roditelji opet udružili. Često ima osjećaj krivnje. Pogotovo mala djeca misle da je jedan od roditelja otišao zbog njih. Tome često slijedi i ljutnja na roditelja koji je »krivac« za rastavu. Djeca imaju strahove da roditelj koji ih je napustio više ne voli.

Roditelji bi trebali zapravo djetetu reći istinu o rastavi na njemu primjeran način bez suvišnih detalja, koji bi mu mogli naštetiti i ne bi pripomogli boljem razumijevanju situacije. Reći mu trebate toliko koliko je u određenom trenutku sposobno »čuti« - prihvatiti.  Iznimno je važno da roditelji imaju dovoljno razumijevanja i strpljenja da s djetetom o tome razgovaraju toliko vremena koliko mu za to treba. U takvim okolnostima najbolje se obratiti stručnim osobama koje će svim članovima obitelji olakšati proces rastave.

Došla je prinova
Teže je brinuti se za dijete kada pored njega imate i bebu. Obično se dijete sjeti da treba neke stvari upravo dok dojite bebu odnosno kada ga hranite bočicom. Tada treba piškiti, kakati, rado bi se igralo, žedno je, gladno i dosadno mu je, želi knjigu s gornje police. Izmisli sve samo da bi vašu pažnju preusmjerilo na sebe.
Iako se čini čudno, nema potrebe da starije dijete neko vrijeme pričeka na »drugom kolosijeku«.  Prije nego što počnete dojiti pobrinite se da i ono dobije nešto za jesti i čašu pića. Oboje stavite na mjesto koje mu je dostupno, ali nemojte ga siliti da uzme. Ako će biti gladno dok dojite, recite mu da ste i njemu pripremili nešto za jesti.  Tako ćete mu dati do znanja da unatoč svemu mislite i na njega i njegove potrebe. Razveselit će te ga ako ga zatražite da vas zabavlja dok dojite.

Sigurnost na cesti
S obzirom na to da najveću opasnost predstavlja promet na cesti, već od malena dijete učite prometne propise i budite djetetu uzor. Naučite ga da može ići preko ceste jedino ako za ruku drži odraslu osobu, isto tako neka vas drži za ruku dok hoda po pločniku. Uvijek treba odrasla osoba hodati između djeteta i ceste.  Djetetu dajte do znanja da bez vas (odnosno druge poznate osobe uz vaše znanje) ne smije napustiti kuću ili stan. Isto tako treba znati da samo ne smije na cestu.

Odgojimo samopouzdano dijete
Svi mi roditelji želimo da naša djeca odrastu u zadovoljne i druželjubive osobe. To će im uspjeti ako će biti dovoljno samopouzdani. Na djetetovo samopouzdanje i samopoštovanje utječe povjerenje u roditelje i ljude koji su mu blizu. Kao roditelji trebate se odazivati na njegove potrebe te mu ulijevati samopovjerenje.  Time mu jačate vrijednost i sposobnost da može aktivno sudjelovati u svijetu oko njega. Ako želimo da naše dijete bude samopouzdano, trebamo i mi biti samopouzdani .

Više djece u sobi
Na žalost često je da braća i sestre dijele sobu. Kada su mali to je u redu, ali problemi se pojavljuju kada su veći i trebaju svoju privatnost. Pokušajte sobicu preurediti s obzirom na njihove potrebe iako nisu sami u njoj. Djeca neka pritom pomognu. Za to ne trebate puno novaca. Možete samo obojiti zidove sobe, nacrtati nešto i prerasporediti ormare i krevete. Krevete namjestite tako da budu što razdvojeniji, da bi svako dijete moglo imati svoj kutak za spavanje i s tim svoj intimni prostor.
 
Da bi soba bila što urednija, svakom djetetu namjestite svoj ormar, policu i noćni ormarić. Za urednost trebaju biti sami odgovorni. Odredite dan za pospremanje. Sobu možete pregraditi s ormarima ili zavjesama ako vam prostor to omogućuje. Pravila koja će vrijediti u zajedničkoj sobi neka djeca odrede sama Vi ih samo zapišite tako da budete upoznati s njima te da ih nehotice ne bi prekršili. Pravila objesite na vrata i na mjesto u sobi da ih djeca ne zaborave. Nemojte misliti da djeci štetite time što im ne možete omogućiti vlastite sobe. Na taj način će naučiti da se je u životu ponekad potrebno i prilagođavati.

Kako trebaju djeca zvati odrasle osobe?
Kada ste vi bili dijete, stvari su bile više ili manje jasne. Među odraslima koje ste znali po imenu, osim tate ,mame i srodnika postojali su gospodin i gospođa. Danas su pravila oslovljavanja  puno fleksibilnija. Mnoga djeca odrasle osobe zovu po imenu. Je li to nepoštivanje? Ne. Poštovanje se pokazuje ponašanjem i dijete ga obično vraća ako se i odrasla osoba prema njemu  ponaša s poštovanjem. Oslovljavanje odraslih prema djetetu pomaže jedino pri mislenom razvrstavanju odraslih u kategorije ili skupine.
Službeni nazivi su obično nužni u ustanovama gdje odrasli  imaju veliki autoritet, na primjer učitelji u školama i liječnici u bolnicama. Smiješno bi bilo kada bi dijete na taj način oslovljavalo svog sportskog trenera.
Ako ste zbunjeni i ne znate kako da dijete razgovara s roditeljima prijateljima, najprije razmislite kako bi se vama činilo primjerno. Nakon toga o tome porazgovarajte s tim roditeljima te skupa oblikujte pravila. Prije nego što djetetu predstavite novu odraslu osobu, najprije dozvolite da se sama predstavi, tako kako želi da ga dijete kasnije zove.

Moje dijete
Razvojne faze
Spavanje
Zdravlje i njega
Prehrana
Igrajmo se
Dobro je znati