/21 /11

Mozaik knjiga nagrađuje svaku objavljenu ˝Porođajnu priču˝.

Ovoga puta poklanjamo predivnu knjigu pod nazivom  ˝ŠTO NAS DJECA MOGU NAUČITI˝ - Dr. Naomi Aldort.

Dr. Naomi Aldort je savjetnica roditelja i obitelji, književnica i predavačica.  Diljem svijeta časopisi o roditeljstvu objavljuju njezine savjetodavne kolumne.

Svaki bi roditelj rado zauvijek odustao od ukora, kazni ili prijetnji samo da zna kako osigurati da njegovo dijete ili tinejdžer uspješno odraste i ponaša se odgovorno bez takvih bolnih metoda. Ova je knjiga odgovor na tu sveopću želju. Uz pomoć formule S.A.L.V.E. koju Naomi Aldort detaljno opisuje možete naučiti kako uspješno odgajati svoju djecu, ali i sebe. Ovdje se ne radi o nježnim načinima kontrole nad djetetom nego o načinu života i razumijevanja djeteta kako bi ono dalo sve od sebe, ne zato što vas se boji, nego zato što to želi, po svojoj slobodnoj volji.

Posjetite i saznajte što sve Mozaik kniga nudi, na njihovoj službenoj Facebook stranici.

_______________________________________________________________________________________________________

Ringerajin korisnik: Gordana Slivar
 

Datum: 14.09.2011
 

Vrsta poroda: carski rez

 
Broj dana u rodilištu: 5


Rodilište: Varaždin


Ocijena rodilišta: 3


Komentar ocijene: evo trojka tek toliko da ne budem jako zločesta,ja sam bila jako razočarana jer su mi radili prisilni porod,a uopće nije bilo potrebno. Svaka čast pojedinim sestrama koje su stvarno u svakom trenutku bile spremne pomoći, ali takvih je bilo stvarno malo, nažalost !

     Čekala sam na svoj pozitivan test pola godine

 10.09.2011 bio mi je termin,tlak mi je cijelu trudnoću bio uredan, kao i sećer i stitnjača, stoga sam se cijelu trudnoću osjećala i više nego odlično.

Jako sam željela curicu, zapravo najbitnije mi je bilo da je sve u redu i da je zdravo. Tako je bilo,sve uredno,zdravo i nosila sam curicu, bili smo presretni. Na dan termina moje malo zlatno nije željelo van, te su na ctg-u rekli da dođem 13.9, 3 dana nakon termina.

  Na kontrolnom pregledu ctg bio je uredu,ali tlak mi je bio visok 130/90, pola sata kasnije 130/80. Doktorica koje me pregledala odlučila me zadržati u bolnici. Na odjelu mi je glavna sestra rekla da to uopće nije visoki tlak i da nema pojma zašto me doktorica ostavila u bolnici. Navečer oko 21.00h ista doktorica koje me ostavila u bolnici napravila mi je ultrazvuk,sve je bilo u redu.

Noć mi je bila teška, nisam spavala i stalno sam razmišljala o tome šta me čeka ujutro.

U sobi sam bila kraj jedne mlade cure koje je već 2 mjeseca ležala u bolnici. Bila je to najgora noć za mene i to baš ta prije poroda kad ti treba najviše snage.Nekako sam bila uvjerena da ću prirodno roditi Možda zato jer imam sestru blizanku koja je prije mene rodila 2. prekrasne curice prirodnim putem, bez ikakvih problema i muke.

  14.09.2011 spremna sam za rađaonu, suprug stiže. Na prvom jutarnjem pregledu prije poroda doktor je samo postavio pitanje :  " Tko me  poslao na porod,voda je mlječna, ne otvaram se,tlak mi je u redu..." . Dolazi doktorica koja mi je iodredila datum termina poroda i objašnjava mu da mi je termin prošao prije 4 dana, da sam imala tlak. Doktor joj je ljutito odgovori  da mi termin uopće nije prošao,da mi je krivo izračunala. Nisam znala što se događa oko mene.

U međuvremenu stigao je i suprug kojem sam neizmjerno zahvalna. Bio je od velike pomoći tokom cijele trudnoće, pogotovo u tim najtežim trenutcima.

Nisam se otvarala, a bol je bila sve jača i jača, trudovi mi nikako nisu prelazili 80,već sam bila i slaba. Suprug mi je u rađaonu zabunom od kuće  skupa sa vodom donio vrhnje za kuhanje i on je bio zbunjen.

Sad dok se sjećam toga bilo mi je puno lakše uz njega i bol je bila puno manja kad je bio kraj mene.

  14.09.2011 u 21.00h  dali su mi injekciju protiv bolova. Sad su mi trudovi pali na 20, a glavom mi je samo prošlo  ako opet moram čekati 11 sati da mi trudovi dođu do 80,90 ili 100 neću imati snage za sam porod, no tako sam se radovala tom malom stvorenju i jedva sam čekala da izađe iz mene da ga vidim,zagrlim,izljubim...

Već je bilo oko 21:30h kada je došla doktorica i objasnila mi sve što se događa i što mi nije bilo jasno. Nisam se otvarala , trudovi su mi pali što je značilo da je vrijeme za carski rez.

 
   Nakon 12 sati čekanja bilo mi je žao što suprug neće moći prisustvovati porodu , no u glavi mi je bila samo želja da rodim svoju curicu.

Dobila sam lokalnu anesteziju i bila sam svega svjesna. Nakon 45 minuta čula sam plač, moje malo zlato se rodilo,tu je.

Prekrasan je osjećaj kad začujete to malo stvorenje teško 4020g i dugo 50 cm , koje je raslo u vama 9 mjeseci.

      Porod ma kakav bio, koliko dugačak bio, najljepše je iskustvo u mojem zivotu. Vrijedan je svake suze, svake sekunde, svake boli, svake strepnje, radosti i tuge.

Najljepši događaj koji mogu s ponosom zapisati u svojem životu!

 Podijelite s nama svoju porođajnu priču...