quess
|
Nije me bilo dugo, pokušavala sam srediti ovaj nered u svojoj glavi, smirit se al znam da čak ni moji najbliži uz svu ljubav i želju ne mogu razumjeti kako se osjećam.od uspješne trudnoće još uvijek ništa, možda su ona dva spontana pobačaja maximalno koliko mogu podnijet pa me ni sudbina više ne testira. danas sam opet dobila (ne)očekivanu mjesečnicu, kao šamar preko cijelog lica, glumim smirenost dok u meni sve ključa, jedva sam čekala kraj radnog vremena i da sjednem u auto i isplačem se. vi koje se isto trudite da imate svoju bebu sigurno razumite ovaj osjećaj, bijes, ljutnja, tuga, ma sve izmješano, sad bi najradije zatvorila se negdje sama i plakala, vrištala, razbijala. ne bi rekla da je ovo depresija više neki bijes, osjećaj da ni ovaj mjesec nisam uspijela u onom što najviše želim. Znam da su svi savjeti tipa- opusti se,smiri se,bit će beba kad dođe vrijeme dobronamjerni al kako ljudima objasniti da te takve priče više pogode nego umire, kako reći nekoj prijateljici,rodici koja se žali kako se ne može ni naspavat ni kavu na miru od dijeteta popit da bi sve na svijetu dala da imam svoju bebu radi koje neću spavat i da bi sve kave do kraja života odmah mjenjala za nekog tko će me zvat mama. kako zadržat osmijeh na licu dok se igraš sa nećacima koje obožavaš dok ti se u glavi vrti pitanje hoću li ja ikad ovu sreću doživit i znaš da čim odeš od njih more suza će krenut na oči. ljuta sam na sebe, na svijet, na sve, možda nemam to pravo al ljutnja me osvaja, to ne želim, ne želim bit mrgud, želim bit sretna.
|
Ona je jadna za sada dobro i ja je toliko žalim što mora ovo sve prolazit, nije ništa kriva... 
Odštampaj
