/11 /11

Kako biste bili sigurni što od djeteta možete očekivati, informirajte se o tome što je razvojno primjereno dobi u kojoj je Vaše dijete, što djeca u toj dobi razumiju, što mogu raditi i koje zadatke i vještine mogu svladati. Nemojte uzimati zdravo za gotovo da Vaše dijete nešto razumije i može učiniti, ako bi u toj dobi možda trebalo. Uvjerite se da je Vaše dijete zaista psihički, motorički i socijalno na nivou svoje kronološke dobi te da je razvilo vještine tipične za tu dob.

Vodite računa o tome kako dijete uči i koliko dobro i brzo pamti. U nekim zadacima ga je možda potrebno najprije uvježbati prije nego što uspije samostalno izvršiti ono što od njega tražite. Dajte upute postepeno i jednostavnim jezikom. Budite spremni objasniti mu ih strpljivo i u više navrata. Uvjerite se da Vas dijete zaista sluša dok mu dajete upute i važne informacije, a ne da gleda film ili čita strip. Ako je potrebno, napišite mu podsjetnike (neka djeca bolje pamte pisane od verbalnih uputa), koja možete zalijepiti na frižider, radni stol, TV ekran, kompjutor, ogledalo... Provjerite je li vas dijete dobro razumjelo, tražite da ponovi što od njega tražite. Predvidite što bi moglo pogrešno razumjeti ili učiniti te mu objasnite stvari iz drugog kuta. Dajte mu priliku i vrijeme da vježba novostečene vještine.

Ako pogriješi pomozite mu da shvati da su i pogreške prilika za učenje. Porazgovarajte o tome što bi se moglo učiniti drugačije sljedeći put. Pomozite mu da promisli o drugačijem pristupu, pri tome odolijevajući iskušenju da umjesto njega riješite problem. Ne pokazujte svoje razočaranje ako ne uspije! Ohrabrite ga i potaknite da pokuša ponovo: "Čini se da nisi htjela da baš tako ispadne. Probaj ponovo.". Ako je dijete učinilo nešto loše nemojte ga nazivati pogrdnim imenima, skrenite mu pažnju na loš postupak bez da ga procjenjujete kao lošu osobu. "Loše je tući se s bratom." je različito od "Ti si loše dijete jer se tučeš s bratom".

Dajte djetetu priliku da riješi problem koji je prouzročilo. Ako npr. razbije šalicu sa čajem nema smisla vikati na njega da je nespretno, nesposobno ili ga za kaznu poslati u sobu. Poruka koju bi takvim postupcima dali djetetu je : " Ti si moj problem." Takva poruka uništava djetetovo dostojanstvo. Dijete ćemo lakše motivirati da riješi problem ako mu kažemo "Sad imaš problem. Znam da ga možeš riješiti". Dijete tako dobiva poruku: "Vjerujem u tebe da znaš to riješiti", a vaša reakcija mu također pomaže da razumije kako se stvarnost treba prihvatiti, a problemi rješavati. Naime šalica je razbijena, staklo je na podu, vikanje i kažnjavanje neće riješiti problem. Ako dijete krene rukama kupiti staklo naravno da ćete ga podučiti da se tako može porezati, te ćete, ako je dijete malo, vi držati lopaticu dok dijete na nju pomete staklo.

Učite dijete kako misliti, a ne što misliti. Time mu dajete podršku da bude kreativno, da sluša svoju intuiciju, da otkriva novo.

Pustite dijete da osjeti posljedice svojih pogrešaka i odabira (sve dok ti odabiri nisu nezakoniti ili opasni), koji onda postaju njegova odgovornost. Povrijeđenost i neugoda koji proizlaze iz njegovih izbora nestanu nakon što dijete samo konstruktivno riješi problem. Ako dijete, posebno u višim razredima, nije pročitalo lektiru, to je njegov problem a nije vaš, nemojte mu je vi čitati i pisati umjesto njega, pustite da osjeti posljedice i dobije negativnu ocjenu ili opomenu nastavnika. Tako će razviti odgovornost za svoje postupke i shvatiti da je na njemu da riješi problem. Kritički razmotrite odgovornosti i priliku za donošenje odluka i izvršavanje zadataka koje zadajete vašem djetetu, provjerite da li ih povećavate kako vaše dijete sazrijeva. Dozvolite djetetu da slobodno izražava svoje emocije, da griješi i sazrijeva na osnovi tih grešaka.


www.hrabritelefon.hr