|      
Želiš odustati?
Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s posljedicama.
Ukoliko potvrdiš odustajanje na tvoje ćemo osobno računalo postaviti cookie kako bismo te pri dolasku na portal tijekom natjecanja od 17.-23.12., prepoznali i omogućili ti nesmetano korištenje portala, bez prikazivanja ikona sponzora odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, morat ćemo ti oduzeti sve prikupljene bodove. Odustajanjem, nažalost, gubiš i pravo na osvojene nagrade.

Želiš li još uvijek odustati?
Ringeraja.hr koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.

Izražavanje osjećaja kod djece

Doc.dr.sc. Gordana Buljan Flander , 4.5.2010
Postoji barem pet razloga zašto bi roditelji trebali pomoći djeci da izraze osjećaje na zdrav, nedestruktivan način.

image
/11


Većina roditelja kaže da bi voljeli da im se njihova djeca povjeravaju i razgovaraju s njima kad su u krizi, kad su uznemirena ili kad imaju problem. Ali često su upravo roditelji ti koji blokiraju komunikaciju koju žele, na način da, na dječju ekspresiju emocija reagiraju tako što im daju poruku da nije u redu osjećati se tako, ili da ne bi trebali biti uznemireni. Kvaliteta reakcije često ovisi o tome kako se roditelji osjećaju u momentu kad im se dijete obrati. Djeca ne dobiju podršku koju trebaju kad su roditelji rastreseni, umorni, zaposleni ili pod stresom te se susreću s nestrpljivošću, razočarenjem, nervozom, ili ljutnjom umjesto da dobiju utjehu. A ponekad, i odgovori s najboljom namjerom mogu biti u žurbi, s ciljem da se nađe brzo rješenje a bez da se posluša kako se dijete osjeća.

Na taj način svojim postupcima roditelji djeluju na izražavanje odnosno potiskivanje osjećaja kod djece. Neizraženi i potisnuti osjećaji ostaju u djetetovom tijelu te se nagomilavaju i mogu dovesti do smetnji i emocionalnih poremećaja kod djece. Ako roditelji poriču ili kažnjavaju djetetovu ljutnju, bijes, tugu ("Ne budi prestrašeni zec. Samo curice plaču". "Diži se, nisi toliko strašno pao!"), strah ("Tući ću te dok ne prestaneš plakati!"), dijete postane toliko oprezno u izražavanju svojih osjećaja da nikakve osjećaje ne izražava spontano nego najprije provjeri na licima svojih roditelja je li taj osjećaj ispravan. Zabrana ekspresije ovih emocija dovodi do toga da djeca ostaju u svom strahu, tuzi, bijesu, povrijeđenosti i nemaju načina da se oslobode viška energije stvorene tim emocijama ("Ne plačem kad me mama tuče jer onda se ona još više naljuti. Ionako me to previše ne boli. Ne dopuštam nikome da vidi moje suze."). Budući da rijetko vide svoje roditelje kako se smiju, vesele i uživaju u životu, ta djeca i sama razvijaju stav da život treba podnijeti, izdržati, a ne uživati u njemu. Takva djeca mogu razvijati nisko samopoštovanje ili čak mržnju prema samom sebi, što može voditi u psihosomatske bolesti, depresivnost, ovisnost o drogama i autodestruktivna ponašanja. Kad odrastu izbjegavaju prepoznavanje i priznavanje vlastitih osjećaja ("U redu je, nisam tužan."), ili krive druge što su ih izazvali ("Moje muž je kriv za to!, "I tako nitko ne mari za mene.").

U nekim pak obiteljima roditelji nastoje osjećati umjesto djeteta, zaštititi ga od posljedica ekspresije njegovih emocija ili uopće ne obraćaju pažnju na djetetove osjećaje ("Pojedi čokoladu i zaboravi na to!" ili "Ja ću pozvati tvoju prijateljicu na kolače i reći joj da je nisi htjela uvrijediti."). S obzirom na to da su osjećaji roditelja i osjećaji djeteta isprepleteni, dijete razvija odgovornost za roditeljeve osjećaje i obvezu da bude uspješno i iskazuje samo pozitivne osjećaje kako bi roditelje učinilo sretnima i zadovoljnima. Na taj način dijete uči lagati o svojim pravim osjećajima, nastoji učiniti sve kako bi udovoljilo roditeljima te dok potiskuje svoje prave osjećaje, razvija osjetljivost za potrebe drugih ljudi, a na štetu svoje samosvijesti i zadovoljavanja vlastitih potreba. Uči da njegovi osjećaji nisu toliko važni koliko osjećaji drugih ljudi te se i u odrasloj dobi brine o drugim ljudima na račun svog osobnog rasta i razvoja. Ako pak roditelji "spašavaju" dijete od negativnih osjećaja, ono postaje ovisno o drugima u prepoznavanju i definiranju vlastitih osjećaja. Također postaje bespomoćno i ovisno o drugima u rješavanju vlastitih problema. Zanemarena djeca uče skrivati osjećaje straha, povrijeđenosti, tuge, odbačenosti... Uče da ne vjeruju drugima, da su dovoljna sama sebi te ni u odrasloj dobi ne dopuštaju sebi intimnost i bliske emocionalne veze. Važno je da roditelji stvore okružje u kojem dijete može sigurno i slobodno izraziti svoje osjećaje, bez da povrijedi druge. Djeci treba aktivno slušanje, dozvola za zdravu ekspresiju ljutnje i priznavanje i vrednovanje osjećaja.

Postoji barem pet razloga zašto bi roditelji trebali pomoći djeci da izraze osjećaje na zdrav, nedestruktivan način:

  • neizraženi osjećaji gomilaju se i mogu na kraju biti izraženi eksplozivno i reaktivno (Jeste li kad vidjeli dijete koje je imalo loš dan i odjednom eksplodiralo na najmanju uvredu?)
  • nagomilani osjećaji mogu biti izraženi kroz tjelesne simptome poput glavobolja, trbuhobolja i s vremenom postati ozbiljniji
  • nagomilani osjećaji (naročito ljutnja) mogu se pretvoriti u destruktivno ili samodestruktivno ponašanje
  • droga, alkohol, hrana, nikotin i druge supstance mogu postati vrlo privlačne nekome tko pokušava ništa ne osjećati (Puno je lakše ne osjećati kad je netko "anesteziran" drogom, alkoholom, nikotinom...)
  • ako djeca imaju priliku izraziti i proraditi osjećaje, osjećati i naučiti od vlastitih osjećaja, na zdraviji i pozitivniji način se suočavaju s problemima povezanim s tim osjećajima


"Nagomilani osjećaji" odnosi se na osjećaje koji su pod površinom, potisnuti ili zabranjeni, kad se ne mogu izraziti, ili nam značajni drugi (najčešće roditelji) njihovo izražavanje obeshrabruju (na način da ih odbijaju, osuđuju, ismijavaju, okrivljavaju, kritiziraju, umanjuju), ili su odgovor na traumu koja je toliko bolna da je dijete ne može svjesno pamtiti pa se disocira (disocijacija).


www.hrabritelefon.hr

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Ideje za maske
Još ne znate kako zamaskirati vaše dijete? Predstavljamo vam nekoliko ideja za masku u zadnji tren.
12
BLOG: Nezgodna pitanja, nezgodni odgovori
Neke se stvari u svijetu odraslih podrazumijevaju i razumiju bez riječi, no kad ih moramo objasniti djeci, tada nailazim...
10
Izradite Lego kostim za maškare!
Kupovni kostimi za maškare znaju biti skupi, loše kvalitete, a i djeca ih brzo prerastu...
10
Maškare - ideje za šminku
Još malo i stiže nam fašnik ili poklade, dolaze maškare, male i velike. Da bi bile male maškare što originalnije smo za ...
10





Anketa

Šta da saznate...
пеперутка16

..da nosite trojke, što biste učinili?

Oznake

Sve najbolje!

Nekoliko korisnica i korisnika koji danas slave rođendan:

Čestitamo!