Ruža
|
Čitam, pratim i pokušavam te razumjeti ili osjetiti ono što trenutno osjećaš. Najmanje što želim je da te povrijedim ijednom svojom riječju. Vjerujem da je depresija grozna i sama sam prošla jednu takvu fazu davno. Isto tako vjerujem u snagu volje i želje u čovjeku za izlječenjem. Život je okrutan ponekad, stalna borba za nečim, no isto tako i prekrasan ako ti živiš njega, a ne on tebe. Kad god bi me gurnuo na pod znala sam da sam dovoljno jaka da ustanem, otresem koljena i nastavim dalje jer ne želim propustiti niti jedan njegov trenutak. Vrijeme ne možemo vratiti. Kad god me ulovi jad sjetim se susjeda koji je od osnovne škole u kolicima, nikada nije imao priliku trčati, izaći van, napiti se s društvom, zaljubiti se.... a ide svojim životom sa ogromnim osmijehom i svaki dan mu je nova pobjeda. On je moj AD jer me svaki puta iznova podsjeti na sve prilike i šanse koje mi život pruža. I Zahvalna sam... Sjedni, isplači se, pronađi ventil, uzmi papir i olovku i zapiši sve one radosti i bogatstvo koje posjeduješ, a na kojima bi ti pozavidjelo i previše ljudi. Imaš zdravo dijete, drugo na putu, obitelj iza sebe, svoje dvije ruke i noge i milijun bitki i prekrasnih trenutaka ispred sebe. Imaš i svoje depresivne misli, no glava je tvoja i mozak je tvoj. Ti upravljaš njima, a ne oni tobom. Zaposli svoj um, svoje ruke, čitaj, slušaj pozitivnu glazbu, poslušaj otkucaje srca svog djete, pomazi svoju škembu i sjeti se onih sitnih prstića i tog malenog čuda koje ste stvorili. Vjerujem da u svom životu imaš puno razloga za zahvalnost, a da ih nisi ni svjesna.. Bori se, snaga je u tebi, kad misli skrenu u krivom smjeru vrati ih natrag. Neće biti lako, no i najmanji uspjeh biti će tvoja pobjeda i poticaj za dalje. Sama sebi moraš pomoći da bi ti drugi mogli pomoći.. Od srca sretno, šaljem zagrljaj i puno pozitivnih misli u tvom smjeru.
< Poruku je uredio Ruža -- 13.12.2011 21:55:41 >
_____________________________
Samo luda mama...
|