njanja
|
IZVORNA PORUKA: cvrčak Da,išla bih na AB. Vidjela sam dosta djece/osoba sa teškim oštećenjem zdravlja,koja nisu svjesna ničega oko sebe i strašno mi je to. Ja ne bih voljela tako živjeti. Obitelji s takvom djecom su razorene na neki način jer takva osoba traži stalnu skrb,a sve ostalo je nebitno. Starija djeca koja imaju su zapostavljena. Financijski da i ne govorim. Ne bih bila spremna uništiti svoj život ,život svog djeteta i obitelji. Ne daj bože nikome,ali ja glasam za AB. Jedino bi me bilo strah da ne otkriju da nešto nije u redu na vrijeme. Potpisujem.Moji roditelji imaju prijatelje čiji sin ima Down, ima godina kao ja...dakle 31...na razini je djeteta od 8 godina....Tata mu je umro prije 10 godina, a mama sada već ima 60 i koju....Uvijek me brine tko će se o njemu brinuti jednoga dana..... Znam i za situaciju od frendice-frendica-ima većč 1 dijete i saznala je sa 5 mj trudnoće da dijete ima neki teški poremećaj....u RH nisu smjeli napraviti pobačaj (mislim da je legalan do 18 tj ili???) i morala je ići u Sloveniju. Odluku za pobačaj je donjela upravo zato jer ima 1 dijete i razmišljala je kako bi to 2. dijete imalo utjecaj na život prvoga....Po meni je donjela ispravnu odluku... To su jako teške stvari i teško je o tome debatirati, ali ovo je moje mišljenje.... BTW, sijećam se kada sam sa cca 25 tj bila na pregledu je gin rekao mm: Stari, ovaj trenutak najviše volim kada sa 100 % sigurnošću vidim da je sve ok na utz.... MM pitao: pa šta prije ne vidite-rekao je ne sve....
_____________________________
JAN, moja najveća ljubav, sreća, ponos, uspjeh i poticaj! "Kad poljubim lice tvoje da izmamim osmjeh, Onda pouzdano razumijem čari neba u svjetlu zore". -Tagore-
|