mami76
|
Joj, moram ovdje priznati,, a jako se osjećam krivom, i karakterno slabom iz razloga što pušim. Kad sam ostala trudna , prestala sam, ali sam u par navrata zapalila jer sam imala jaaaako stresne situacije kod kuće. I na dan kad sam uradila test, i ugkedala plus, sam isto zapalila, sve misleći bebi niš neće biti. Onda večer prije mog spontanog, sam zapalila dvije pljuge, jer sam jako plakala i bila pod stresom, užas jedan kad se sjetim. Sve u svemu sam za ta 2,5 mjeseca trudnoće, zapalila možda 10 cigara maksimalano. Sada sam nastavila pušiti poslije spontanog odmah, jer nisam imala drugu utjehu, stvarno me to smirivalo.Ne pušim pretjerano , od prilike kutija cigareta mi može oko 5 dana, nije to nešto ali ipak je . Nikad, skoro ne pušim po danu, neg samo navečer, na balkonu, i to nikad ni pred kim , već se sam sakrijem. Uopće niko i nezna da pušim. Neznam jel mi to doprinjelo spontanom, ali smatram da ako je onda je više stres što sam ga proživljavala. Namjeravam presatati potpuno, vrlo brzo, jer za 2 mjeseca namjeravam ostati trudna, a LOŠE JE PUŠITI I KAD SE SPREMAŠ NA TRUDNOĆU. Sve to znam šta je loše, a šta nije, ali me stres pobjedi , ja se tako smirim uz tu cigaretu, to mi je kao neka utjeha. Samo nek ih imam u torbi, pa i ne moram pušiti. Jao , znam da je to grozno, stvarno se osjećam karakterno slaba, ali se nadam da ću uspjeti prestati. Mislite li iz ovog svega što sam navela da sam sebična bila prema svojoj bebici i da sam karakterno slaba, što je istina. Ne znam kako da se smirim , i izađem iz začaranog kruga stresa, a naizgled sam smirena? Ak netko ima kakva savjet ili slično iskustvo, rado ću pročitati. Pozdrav svima!
|