Znatiželja podrazumijeva pitanje za pitanjem, bilo da ga dijete postavlja vama ili samom sebi.

/11 /11

Od prvih dana bebe polako upoznaju svijet zahvaljujući svojoj percepciji i osjetima koji su u dinamičnom odnosu s pokretom, motorikom. Gledanje, slušanje, dodirivanje, kušanje, mirisanje, u kombinaciji s hvatanjem, manipuliranjem ručicama, puzanjem, hodanjem, skakanjem, trčanjem osnova su za sva prva učenja. Mnogo je toga što mala djeca u prvim godinama uče o svijetu, a sve zahvaljujući unutarnjoj potrebi za učenjem i znatiželji. S vremenom stvari koje se ponavljaju postaju poznate, time i dosadne, a pažnja se usmjerava na novo, nepoznato, neočekivano. A toga uvijek ima, i djeca za razliku od odraslih to vrlo dobro prepoznaju i istražuju.

Bebe uče od svojih prvih dana: što se kreće, što ne kreće, „što“ im se smije, priča, što samo stoji, kasnije uče prepoznati što je blizu, što daleko, i još štošta, nama odraslima tako običnih stvari. Bacanjem predmeta na pod bebe uče kako se čuje kad padne nešto teško, kako kad padne nešto lagano, kako se čuje nešto plastično, kako metalno, uče kako nešto i dalje postoji iako to više ne vide. Pritiščući dugmiće na igračkama, paleći i gaseći svjetlo uče o uzroku i posljedici, pretačući vodu iz jedne posude u drugu djeca uče o količini, volumenu...

Djeca kao znanstvenici

Znatiželja podrazumijeva pitanje za pitanjem, bilo da ga dijete postavlja vama ili samom sebi. U nekim se knjigama navodi podatak da dijete do svoje četvrte godine postavi do 400 tisuća pitanja.

U tom smislu djeca su kao mali znanstvenici. Znatiželja znači pitanje, pitanje vodi do postavljanje hipoteza, hipoteza vodi do pokušaja njenog potvrđivanja, malog eksperimenta, a rezultat vodi ka novom pitanju, novoj hipotezi, učenju, razumijevanju. Zato su pitanja važnija od odgovora, i korisno je podržati djecu u tom procesu postavljanja pitanja, umjesto da im nudimo gotove odgovore. Roditelji koji žele dijete podučiti raznim stvarima često zaboravljaju da zanimljivo pitanje potiče učenje više nego „pravi“ odgovor, te djetetu nude gotove informacije, činjenice koje njemu neće puno značiti. Korisnije je djecu, umjesto da im se nude gotovi odgovori i rješenja poticati na postavljanje pitanja, istraživanje mogućnosti.

PROČITAJTE JOŠ: Svaki zagrljaj je bitan! Što više grlite djecu, ona su pametnija!

Dijeliti mala čuda

Znatiželja će dovesti do istraživanja, koje će dovesti do otkrića. Otkriće kod djeteta izaziva osjećaj ugode zbog kojega će dijete određenu igru, radnju, misao ponavljati što će dovesti do više razine vještine, a time i do razvijanja samopouzdanja i samopoštovanja zbog stečene kompetencije. Na ovaj način dijete osjeća sigurnost i spremno je pak za nova istraživanja i nova učenja. U ovom nizu važna je uloga roditelja, odgajatelja, učitelja. Djeca žele svoj osjećaj čuđenja popraćen široko otvorenim očima i uzdahom podijeliti s nekim, jednako kao i svoje otkriće, uspjeh. Iza usklika „Mama vidi što sam našao!“ dok vam dijete pruža blatnjavi list krije se dječje čuđenje, znatiželja, ponos, potencijal za učenje. Odgovor roditelja koji dijeli s djetetom taj osjećaj pronalaska malog blaga, čuda, otvara vrata za razvijanje dječje znatiželje, učenja, razumijevanja, samopouzdanja. S druge strane, ova vrata neće otvoriti roditeljsko nerazumijevanje dječje potrebe za istraživanjem praćeno s „Ne penji se“, „Pazi da se ne zaprljaš“, „Ne diraj“ ili pak odsutni odgovor „Aha“ koji ne dijeli s djetetom jednak interes za mali pronalazak. Vodeći računa o djetetovoj sigurnosti djeci treba omogućiti prostor i vrijeme za istraživanje, ali i prepoznati mala „čuda“ i podijeliti s djetetom taj osjećaj ugode zbog malog ali vrijednog otkrića.

Zašto je znatiželja korisna?

Znatiželja potiče kognitivni razvoj, mišljenje i zaključivanje.

Znatiželjno dijete je aktivno dijete koje traži odgovore i tako uči i otkriva svijet oko sebe.

Znatiželja razvija potencijal za učenje jer usmjerava djecu na zapažanje, uočavanje zanimljivosti oko sebe.

Znatiželja kroz otkrića razvija osjećaj uspjeha, a time i samopouzdanja djeteta.

Znatiželja razvija kreativnost.

Znatiželja razvija kod djeteta osjećaj kontrole nad vlastitim učenjem.

Znatiželja potiče stvaranje novih iskustava.

PROČITAJTE JOŠ: Odgojiti sretno dijete

Kako podržati i razvijati dječju znatiželju?

1. Omogućite iskustvo, aktivnost – djeca najbolje uče kroz vlastito iskustvo, koje ih pak potiče na propitkivanje, istraživanje. Ako dijete ima želju za istraživanjem nečega što može biti opasno, ili neprikladno (poput prolijevanja vode po stanu) nemojte obeshrabriti djetetovu znatiželju već nađite način kako možete prilagoditi aktivnost vašim i djetetovim mogućnostima (npr. omogućite djetetu igru s vodom u kadi, dvorištu).

2. Kada uočite kod vašeg djeteta iznenađenje, čuđenje za stvari pojave, događaje, podijelite s njim taj osjećaj. Slijedite njegovo vodstvo u otkrivanju zanimljivosti. Možda i sami otkrijete neke nove i zanimljive stvari, naučite gledati poznato na novi način.

3. Odgovarajte iskreno na dječja pitanja. Ako odgovor ne znate, ne izmišljajte već ga zajedno s djetetom potražite. Iskreno recite da ne znate i svojim primjerom pokažite djetetu na koje sve načine može pronaći odgovore. Vodite dijete na tom putu promišljanja koje donosi vlastito otkriće, odgovor, zaključak.

5. Igrajte se zagonetki, od jednostavnih „Što je to plavo i mokro?“ do složenijih „Voli jesti mrkvicu, krzno mu je meko a zove se….“ ili „Kao kamen živ hodi a ponekad se skriva i u vodi“.

6. Izvodite kući male znanstvene eksperimente. Gledajte povećalom, igrajte se pipetom, potražite igre i aktivnosti kojima djeca razvijaju razumijevanje nekih znanstvenih zakonitosti. Pronađite iznimke od nekih pravila. One će zadržati vaše dijete duže u igri, dok samo nastoji odgonetnuti što se iza te iznimke krije. Takva igra može bit kao trik mađioničara!

7. Potaknite dijete da opaža zanimljive detalje oko sebe, drugačiji kamen na plaži, dugu, čudno stablo i slično. Budite u tome primjer. Provodite vrijeme u prirodi.

8. Omogućite vrijeme za slobodnu nestrukturiranu igru. Ne servirajte djetetu odmah crtani film, ili neku sličnu aktivnost u slobodno vrijeme. Dajte mu priliku da samo osmisli igru. Neka dijete ima igračke koje nude mnogo kreativnih mogućnosti za igru, kocke, kutije, likovni materijal… Ponekad je djeci potrebno neko vrijeme i podrška da se posvete i udube u takvu slobodnu, nestrukturiranu igru, ali navedeno ima višestruke koristi stoga ne odustajte lako uz misao kako se vaše dijete ne zna samo zaigrati.

9. Koristite pitanja otvorenog tipa koja nemaju točan i netočan odgovor, pa tako umjesto da pitate pitanja na koja dijete odgovara s da ili ne, pitajte dijete „Što misliš o?“ „Kako ti se sviđa?“ i slično…

10. Unesite zabavu, humor u igru unutar koje potičete istraživanje. Zabavnim i smiješnim pitanjima dodatno ćete potaknuti dijete na istraživanje i zaintrigirat njegovu znatiželju.

Preuzeto: hrafa.hr

Napisala: Rebeka Bulat, dipl. psiholog - profesor

Izvor: Psiholog Rebeka Bulat