/11 /11

Prema Obiteljskom zakonu (Narodne novine broj 116/03) roditelji su zakonski obvezni uzdržavati svoju djecu i te se obveze ne mogu odreći. Roditelj kojem je ograničena ili oduzeta roditeljska skrb ili roditeljsku skrb ne ostvaruje, ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja djeteta. Obveza uzdržavanja postoji za:

• maloljetno dijete;
• punoljetno dijete koje se redovno školuje u srednjoj školi;
• punoljetno dijete koje se redovno školuje na sveučilištu ili stručnom studiju, dok redovito i uredno ispunjava svoje obveze (redovitim ispunjavanjem obveza smatra se i kad zbog opravdanih razloga kao što su trudnoća, bolesti slično se ne uspiju ispuniti obveze tekuće ili školske/akademske godine);
• punoljetno dijete  koje je završilo redovno obrazovanje (srednja škola ili studij), a ne može se zaposliti, time da obveza uzdržavanja postoji samo godinu dana nakon prestanka obrazovanja;
• punoljetno dijete koje zbog bolesti, mentalnog ili tjelesnog oštećenja nije sposobno za rad, dok ta nesposobnost traje.

Roditelj koji nije uzdržavao svoje dijete koje s njim ne živi u obiteljskoj zajednici, a bio je dužan to učiniti, dužan je djetetu isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje i unatrag (samo unatrag 5 godina jer je to zastarni rok za tu tražbinu) od nastanka toga prava pa do podnošenja tužbe.

U slučaju da roditelj ne uzdržava dijete i da se od njega to ne može ostvariti, prema zakonu su tada baka i djed tog roditelja dužni uzdržavati dijete, ali samo za vrijeme nakon podnošenja tužbe.

Dijete ostvaruje pravo na uzdržavanje od roditelja s kojim ne živi, tj. kojem nije sudski povjereno na odgoj i čuvanje nakon prestanka bračne zajednice ili razvoda braka. To pravo ostvaruje preko roditelja kojem je povjereno na odgoj i čuvanje, kao zakonskog zastupnika, a na načine: nagodbom pred centrom za socijalnu skrb ili sudom, ili tužbom za određivanje uzdržavanja pred općinskim sudom djetetova prebivališta.

Uzdržavanje se određuje u sudskom postupku (ako nije utvrđeno nagodbom). Sud utvrđuje ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje.
Za ocjenjivanje o tome, sud u obzir uzima sve okolnosti bitne da bi odredio potrebe i mogućnosti, kao što su imovno stanje, zdravstveno stanje, sposobnost za rad, mogućnosti stjecanja povećane zarade, vlastite potrebe, druge zakonske obveze uzdržavanja.
No, bez obzira na te okolnosti, radno sposoban roditelj se ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.

Odlukom ministra zdravstva i socijalne skrbi propisani su minimalni iznosi potrebni za mjesečno uzdržavanje djeteta, koje je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom, što u 2009.g. (NN br. 37/09)  iznosi:

• za dijete do 6 godina – 919,70 kuna,
• za dijete od 7 do 12 godina – 1.082,00 kuna,
• za dijete od 13 do 18 godina – 1.190,20 kuna.

Taj se iznos može smanjiti, ali ne za više od pola, ako je obveznik plaćanja uzdržavanja dužan uzdržavati više djece, ili ako dijete ima i neke vlastite prihode.
Prema zakonu, čuvanje, njega i skrb koju za maloljetno dijete ulaže roditelj s kojim dijete živi, vrijednosno su izjednačeni s novčanim iznosom kojeg daje za uzdržavanje roditelj s kojim dijete ne živi.

Bitno je i da se sa radi prisilne naplate uzdržavanja, ovrha može provesti na cijeloj plaći ili drugom stalnom novčanom primanju roditelja, osim na iznosu koji odgovara iznosu od ¼ prosječne mjesečne neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama RH za proteklu godinu, a i da se ovrha radi uzdržavanja na plaći, provodi prije ovrha radi naplata svih drugih tražbina neovisno o vremenu njihova nastanka.

Odluka o uzdržavanju se može promijeniti ako se promijene okolnosti na temelju kojih je donesena prijašnja odluka. Tako osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje zbog promjenjenih okolnosti mogu tražiti smanjenje ili povećanje  visine uzdržavanja, prestanak uzdržavanja ili način uzdržavanja.

U parnicama radi uzdržavanja stranke mogu u postupku pred sudom sklopiti  sudsku nagodbu, ako sud ocijeni da je to u skladu s dobrobiti djeteta.

Ako roditelj koji je na temelju pravomoćne odluke ili nagodbe dužan plaćati uzdržavanje djeteta, ne ispunjava svoju obvezu duže od 6 mjeseci  neprekidno ili ako nije platio za 6 mjeseci s prekidima ukupno unutar razdoblja od sedam mjeseci, centar za socijalnu skrb dužan je na prijedlog drugog roditelja ili po službenoj dužnosti, donijeti odluku o privremenom uzdržavanju i u skladu s njom isplaćivati uzdržavanje sve dok roditelj-obveznik uzdržavanja ne počne ponovno ispunjavati svoju obvezu, u ukupnom trajanju od tri godine.