Razmicanje uzdužnog trbušnog mišića duž središnje linije (dijastaza) se javlja kod oko 30% trudnica.

/11 /11

Razmicanje uzdužnog trbušnog mišića duž središnje linije (dijastaza) se javlja kod oko 30% trudnica, uglavnom u trećem trimestru ili nakon poroda i predstavlja prolazno stanje. Češće je kod žena koje su već rodile ili su imale više trudnoća kao i kod onih koje nose blizance.

Slabost trbušne muskulature zbog fizičke neaktivnosti također može biti razlog ovoj pojavi. Javlja se kada se prednji trbušni zid ne može više rastegnuti pod pritiskom uvećane maternice i ploda. Zbog hormonskih promjena i nemogućnosti daljeg rastezanja dolazi do razmicanja na najmekšem dijelu. Bol duž središnje linije ukazuje na pojavu dijastaze ali nije uvijek prisutna. Da imate dijastazu uglavnom vam obznani liječnik, ali možete i sami provjeriti. Postupak je isti tijekom trudnoće i nakon poroda.

Test za utvrđivanje dijastaze

Dok ležite u krevetu sa savijenim koljenima podignite malo glavu i ruke sa strane, zatim rukama opipajte trbuh u predjelu pupka. Ako napipate dio koji je mekan, malo natečen, gdje možete staviti dva prsta što je širine otprilike 2,5 cm radi se o razmicanju trbušnog mišića tzv. fiziološkoj dijastazi. Provjerite još iznad gdje se češće javlja i ispod pupka jer razmicanje može biti na sva tri nivoa. Fiziološka dijastaza nije kontraindikacija za vježbanje jer vježbe pospješuju zarastanje mišića.

Kako smanjiti dijastazu

Nestručno vježbanje može pogoršati stanje, naročito ako je razmak veći od 2,5 cm, što više nije fiziološka dijastaza i kada se mora izvoditi poseban program vježbi sve dok se otvor ne spoji. Najbolje da to radite pod stručnim nadzorom fizioterapeuta koji će kontrolirati opterećenje.

Kod većih razmicanja preporučuje se nošenje pojasa kada je žena izložena pojačanom naporu, to se prije svega odnosi na period poslije poroda. Kada je razmak manji nošenje pojasa se ne savjetuje jer se time umanjuje aktivnost trbušnih mišića što usporava proces zarastanja. Dok traje oporavak preporučuje se ustajanje iz kreveta preko boka uz pomoć ruku kako bi se manje opteretili pravi a više uključili kosi trbušni mišići čija snaga ubrzava spajanje mišića po sredini.

U fazi opravka treba izbjegava svaki veći fizički napor koji angažira prave (uzdužne) trbušne mišiće. Ovo je naročito važno pri podizanju i spuštanju bebe (iz kreveca, stola za povijanje, kadice). To radite uvijek sa savijenim koljenima da bi ste svu težinu koju podižete prebacili na mišiće nogu. Prevelik napor i nepravilno podizanje bi mogli dovesti do trajnog oštećenja, odnosno do pojave kile.

Ako već imate kilu neophodno je da vježbate kako bi ste što više ojačali trbušnu muskulaturu i nositi odgovarajući pojas pri podizanju tereta. Druga trudnoća bi se morala planirati uz konzultacije s ortopedom koji će procijeniti koliki je rizik od pogoršanja, kao i o daljem liječenju odnosno operaciji kile.

Autor: Snežana Milanović, visoki strukovni fizioterapeut, Centar za korektivnu gimnastiku