/11 /11

Ringerajin korisnik: 
Datum: 24.5.2012.
Vrsta poroda: prirodnim putem, na stolčiću
Broj dana u rodilištu: 5
Rodilište: Zadarska bolnica
Ocjena rodilišta: 4

Bio je to kišni svibanjski dan, a ja sam morala na pregled u bolnicu kod svoje ginekologice. Bila sam 4 cm otvorena i CTG je očitavao trudove, ja nisam baš to previše osjećala. Doktorica je rekla da ću taj dan roditi, te da se idem doma spremiti i da se popodne vratim. Otišla sam doma uzbuđena, sva sam drhtala i nisam mogla vjerovati da je došao taj dan, mada tjedan dana prije termina. Vratila sam se kasno popodne u bolnicu, dali su mi klizmu i rekli da sat vremena šetam. Uzela sam knjigu sa sobom, šetala i čitala. Bila sam sama u predrađaoni. Svako sat, dva bi me priključili na CTG, pa opet šetnja. Osjećala sam da su bolovi intenzivniji, ali opet ne toliko da me spriječe u čitanju. Predvečer mi se pridružila još jedna trudnica koja je imala jake bolove. Skupa smo šetale, pričale, disale kroz trudove. Navečer su me još jednom pregledali i rekli da neću do jutra i da probam malo odspavati.

U noći, oko dva sata, trudnica koja je bila sa mnom je počela vikati i zapomagati. Jako ju je boljelo i krenuli su jaki trudovi, stavili su je u boks i za pola sata je rodila. Ja sam bila u nekom čudnom stanju polusvijesti do jutra. Trudovi su me budili, a spavalo mi se. Ujutro u 6 su me pregledali i rekli da idem u boks.

Zvala sam dragog sva uzbuđena i rekla mu da dođe.
Smjestili su me u boks i priključili na CTG, probili su mi vodenjak i nakon toga su počeli bolni trudovi. Uhvatila sam Marka (dragog) za ruke i u tom trenu se isključila za sve ostale oko sebe. On je znao sve informacije koje su bile potrebne, da želim prirodan porod, želim roditi na stolčiću i nikakve epiduralne, dripovi ili slično ne dolazi u obzir. U tom sam trenu bila negdje oko 6 cm otvorena i polako sam se otvarala. Budući da sam odbila drip, dali su mi dolantin da mi olakšaju bar malo bolove i rekli da idem prošetati malo. Uhvatila sam se za Marka i hodala do wc-a i natrag, jer nisam mogla više, svakih par koraka bi me uhvatili trudovi. Marko bi prepoznao trenutak kad bi me uhvatili i svaki je prošao sa mnom, krenuo bi kratko disati tako da mogu kopirati njegovo disanje, a potom kad bi prestali par dubokih udaha. To mi je neopisivo mnogo pomoglo! Inače bi zaboravila disati i vjerovatno bi me uhvatila panika i neznam što bi sve bilo.

S potpunim povjerenjem kojeg imam u Marka prepustila sam se njegovom vođenju kroz porod. Legla sam natrag na krevet, doktori bi prošli, pogledali koliko sam se otvorila, a meni se činilo da sam tu satima, danima. Posjetila me moja doktorica koja me pratila cijelu trudnoću i jedino sam joj se uspijela nasmiješiti (bar mislim da jesam). U međuvremenu su sestre pripremale stolčić na kojem sam imala namjeru roditi. Kad su napokon trudovi postali gotovo neprekidni (bar se meni tako činilo) i kad sam bila skoro skroz otvorena, rekli su mi da se premjestim na stolčić. Jedva sam se digla s kreveta i uz pomoć Marka i sestre sjela sam na stolčić. Budući da sam bila jedina u toj godini koja rađa na stolčiću svi su došli gledati. Marko se namjestio iza mene da me pridržava i dalje me vodeći kroz disanje. Uhvatila sam se za njegove ruke. Cijelo vrijeme sam čekala kad će sestra reći da mogu tiskati, a u sebi sam osjećala kako beba hoće vani i da je ne mogu više zadržati. Nisam bila u potpunosti otvorena, a nisam htjela epiziotomiju. Na kraju, u nekom polusvjesnom stanju, krenula sam tiskati i vrištati, mada su mi rekli da to ne smijem. Nisam mogla izdržati, čitavo mi je tijelo bilo jedan veliki vrisak. I taj se vrisak probijao i morala sam ga pustiti. Sestra je pomagala i širila koliko je mogla. U 11 sati i 7 minuta izašlo je to predivno biće, nakon 4 sata rađanja u boksu.

Stavili su mi je na grudi, a ja sam bila izvan sebe, samo sam osjetila potrebu utješiti je, jer prošla je svoju prvu veliku, najveću borbu u životu. Kako opisati riječima te trenutke, svatko tko ih je prošao zna. Najljepša duga nakon kiše, predivno sunce, svjetlost i toplina i koliko god iscrpljena bila u tom trenu za taj osjećaj vrijedilo je sve. Predivno malo biće ljubavi je tu da mi uljepšava ovaj svijet, da nam uljepšava svijet. Nas troje smo u tom trenu bili izdvojeni od ostatka svemira u velikom toplom balonu ljubavi.