/11 /11

Ringerajin korisnica: Pakić
 

Datum:  rujan 2011
 

Vrsta poroda:  prirodni porod

 
Broj dana u rodilištu:  3


Rodilište:  Rijeka

Ocijena rodilišta:  5

 

Komentar ocijene: Ljubazne sestre, voljne pomoći i odgovoriti na pitanja.

Godinu dana nakon prvog poroda,koji sam opisala u priči; Moja porođajna priča, 4.5.2010,  neplanirano sam ponovno ostala trudna- ali i presretna.  Cijela trudnoća protekla je super, do zadnjeg dana sam bila aktivna. Termin; 11.7. Po datumu začeća, 16.7. - to sam pouzdano znala, iako doktori to ne vide kao pouzdanu metodu izračuna termina.

Ali datum je bio ispravan. Oko 1 sat u noći budi me bol u trbuhu, trčim na WC. Nakon pražnjenja crijeva, znam- to je to. Oko 1 i 30 oblačim se, zovem mamu da počuva P, mirno budim muža i kažem IDEMO...

On je sav zbunjen, kad vidi kako se smijem, i pita me da li sam sigurna? Krećemo, i  u autu , kao i prvi puta počinju  pravi trudovi. Samo kažem mužu da požuri  i nadam se da ćemo stići. U 2 sata već smo u bolnici, ctg  je jako tih- kažu sestre da se beba spustila i da će to brzo ići. Penjem se na stol za pregled, i proklinjem mladog, grubog doktora koji me pregledava baš u trudu, iako ga molim da počeka. 8 cm otvorena, vode nema. Kad vam je pukao vodenjak- pita doktor, a ja odgovaram da ne znam. Zato dobivam antibiotik, da ne bi došlo do infekcije (iako je to vjerojatno bilo ranije te večeri, dok sam bila na WC-u). Dobro, klistir, i rađaona- kaže doktor, a predivna primalja koja je bila tamo odvela me ravno u rađaonu, jer sam rekla da sam tri puta bila na WC-u, i hvala joj na tome.  Sve mi je poznato i nije me strah, imam dosta posla  boreći se sa bolovima. Molim sestru da mi iz torbice da Gastal, jer imam žgaravicu. U rađaoni me stavljaju na bok, ali osjećam da moram tiskati. Porod počinje- primalja mi govori što i kako moram raditi, ali moje tijelo odbija suradnju i tiskam... nakon par minuta, u 2 i 40 na svijet je došao Kiki, 52 cm dugačak i 1380 g težak. U ustima još mi se nije otopila tableta.

Muža, koji je sav izvan sebe, jer me čuo na hodnik ubrzo puštaju kod nas, i mi se ne možemo nadiviti tom malenom čudu koje je sada samo naše.  Kiki ne prestaje plakati, drugi dan saznajem da mu je na porodu napukla ključna kost- nije strašno kao šro zvuči i zaraslo je samo od sebe.

Drugi porod je bio puno kraći, ali intenzivniji, i bolniji. Ali vrijedi svake sekunde, da doživite moć stvaranja novog života. Nisam šivana, oporavila sam se brzo i već za tri dana sam bila kod kuće sa svoja tri najdraža muškarca na svijetu.  I sad uživamo, i šalimo se da bi nam sad dobro došla jedna malena djevojčica, da mami popravi prosjek. I tko zna?!

Podijeli s nama svoju porođajnu priču! Saznaj kako...