/21 /11

Mozaik knjiga nagrađuje svaku objavljenu ˝Porođajnu priču˝.

 KAKO PRUŽATI LJUBAV KOJA ISCJELJUJE – Vodič za roditelje

Harville Hendrix i Helen LaKelly Hunt

Način na koji odgajamo djecu uvelike govori o tome kako smo i sami bili odgajani. Shvatimo li tijekom interakcija s djetetom da nalikujemo na vlastitog oca ili majku, spomenuta spoznaja može nas potpuno obeshrabriti ili nam poslužiti kao motiv za preispitivanje neriješenih problema koje vučemo još od djetinjstva. Ova knjiga nudi jedinstvenu mogućnost za osobnu preobrazbu zahvaljujući kojoj ćete uspostaviti svjesnu i zdraviju vezu s djecom. 

Posjetite i saznajte što sve Mozaik kniga nudi, na njihovoj službenoj Facebook stranici.

___________________________________________________________________________________________________________

Ringerajin korisnik: Snježana
Datum: 11.05.2010.
Vrsta poroda: carski rez
Broj dana u rodilištu:6
Rodilište: Split
Ocijena rodilišta:5
Komentar ocijene: rodilište je novo i uređeno

˝Tu večer kad su počeli trudovi sjedila sam u naslonjaču i gledala  film, svih tih devet mjeseci osjećala sam se divno.

Trudnoća je za mene bio jedan predivan dio života,doslovno sam uživala u pažnji koju mi je poklanjao muž i ostatak obitelji.Zdravo sam se hranila,puno se kretala i čitala raznorazne enciklopedije kako bih se što bolje pripremila za majčinstvo.Sa svoje 32. godine bila sam i više nego spremna za ulogu majke.Živjela sam za taj trenutak.

 Otišla sam u kupaonu i istuširala se .Pratila sam vrijeme između trudova,razmak je bio samo 4 minute,a sve su me prijateljice upozorile da se spremim kad trudovi budu svakih pet minuta.

Do bolnice mi je trebalo otprilike  45 minuta i  tada su trudovi bili izdržljivi: "Ništa strašno" -rekla sam mužu,- "idemo to riješiti i dovesti sina kući".Pogledao me,a na licu sam mu prepoznala i sreću i strah."Bit će sve dobro" - rekao je tiho i uhvatio me za ruku.

Došavši u bolnicu, presvukla sam se i pozdravila s mužem. Sestra me odvela doktoru na pregled,  
"Otvoreni ste samo jedan prst"- rekao mi je doktor i napravio čudan izraz lica,kao da mi je time htio nagovjestiti da neće biti lako.Klistir,šetanje,ctg.

Nakon nekog vremena doktor je odlučio da je vrijeme za porod.  Probijaju mi plodnu vodu i vode me u boks..Stavljaju me na drip,prolazi vrijeme no ja se slabo otvaram. Držim grozničavo svoju bočicu vode i buljim u zidni sat u hodniku...kazaljke kao da se ne pomiču,kao da su zauvijek stale .Ni u snu nisam mogla pomislit da će toliko boljet.

.Napokon se počinjem brže otvarat. Bolovi su sve nesnosniji i učestaliji.Skupljam snagu.Tiha sam, ne derem se. Osam je sati navečer i različiti doktori se izmjenjuju.

Tiskam,no ne ide, moj  Ivan stalno bježi, kao da ne želi u vanjski svijet.

 "Gospođo,pokušat ćemo još jednom,ako ne uspijemo potpisat će te i idemo u operacijsku"-kaže jedan od njih.Samo kimnem glavom jer u tom trenutku sam bila spremna na sve samo da se rješim muka i da moj Ivan bude živ i zdrav.

Vode me u operacijsku i scena koje se sjećam da se budim iz anestezije neznajući gdje sam i koliko je sati U svom tom bunilu napokon mi donose moje zlato da ga poljubim.

Privijem ga k sebi i kažem mu: sve će odsad bit dobro,uspjeli smo preživjet ovu noćnu moru, mama će ti pružit svu ljubav ovog svijeta. Ti si moj mali anđeo.

Sve te dane u bolnici Ivan se ne odvaja od mene, non stop mi je na prsima. Umorna sam, no ne dam se. Vjerujem u ono da nam Bog da onoliko snage koliko možemo podnijeti i zahvaljujem mu na tome.

Dolazi i dan izlaska iz bolnice, sretna sam što napuštam ovo mjesto. Radujem se svome mužu,svojoj maloj obitelji i sigurna sam , znam da će odsad sve bit drukčije, lakše i ljepše.˝