/11 /11

Braća i sestre ne biraju jedan drugoga, oni su dodijeljeni jedno drugom, vrlo često jedan drugome ne vjeruju i međusobno se bore za roditeljsku ljubav. Dunn

Imati brata ili sestru nije jednostavno, nije lako, uzrokuje mnoge loše osjećaje, ali uzrokuje i predivan osjećaj zaštićenosti, suradnje, uči toleranciji, razumijevanju, shvaćanju svijeta... Konflikti među braćom i sestrama dešavaju se svim životinjskim vrstama - nisu ljudi iznimka. I upravo ti konflikti uče nas da moramo uvažavati tuđe mišljenje, da se učimo vještinama kompromisa i suradnji, da učimo kontrolirati ljutnju i agresiju (donekle).

Učinci braće i sestara očituju se na raznim aspektima - prema Zajoncovom moledu konfluencije dijete koje ima starijeg brata ili sestru (što veća razlika, to bolje) ima veće šanse razviti viši IQ. Neke teorije razvoja govora spominju izuzetnu važnu ulogu braće i sestara za pravilan i brži razvoj govora. Svakodnevno iskustvo često govori da se vještine koje dijete u predškolskoj dobi treba razviti (navike spavanja, hranjenja, kontroliranja stolice i mjehura...) razvijaju u prosjeku brže ako dijete ima starijeg brata ili sestru.

Za starije dijete povoljan utjecaj mlađeg je u tome što ga prisutnost mlađeg brata ili sestre uči razvoju socijalnih vještina, prosocijalnog ponašanja, asertivnosti...

Iako je uopćeno mišljenje da je bolje da je razmak između braće i sestara manji, pokazalo se da što je manji razmak u godinama, veća je vjerojatnost pojave sukoba - osim u slučaju jednojajčanih blizanaca, kada ta sličnost djeluje vrlo povezujuće.

Stariji - mlađi

Istraživanja su se bavila i proučavala razlike između starije i mlađe braće i sestara, te kako se, zavisno od reda rođenja, izgrađuje odnos. Poznat je tako podatak da su prvorođeni, kao i jedinci, višeg intelektualnog statusa, perfekcionisti su, stvoreni za uloge vođe, ali slabijih su socijalnih vještina. Djeca koja nisu prvorođena (drugorođena, trećerođena...) imaju nešto niži IQ u prosjeku u odnosu na prvorođene, ali imaju razvijenije socijalne vještine, empatičniji su i osjetljiviji na potrebe drugih i samostalniji su. Neki razlozi ovome nalaze se u odnosu roditelja spram djece te cjelokupne obiteljske dinamike. Prvorođenoj djeci, kao i jedincima posvećuje se (iz jednostavnog razloga jer za to postoje uvjeti) više pažnje i vremena, potiče se njihov razvoj, i to posebno onaj intelektualni. Prvorođena djeca mogu učiti socijalne vještine tek kada dobiju brata ili sestru, ili kada počnu ostvarivati odnose s vršnjacima (kada krenu u vrtić ili školu), dok poslije rođena djeca uče zakonitosti socijalnih odnosa od prvog dana svog života.

Prvorođeni se uče „boriti" za roditeljsku ljubav i pažnju tek kada dođe „konkurencija" u obliku brata ili sestre (a tu se prvo pojavi ljutnja i agresija, pa se tek poslije uče novi oblici ponašanja za pridobivanje pažnje) , dok se poslije rođeni bore za tu ljubav od prvog dana svog života, te su zbog te činjenice prisiljeni učiti nove oblike socijalnih ponašanja koji im pomažu i u drugim socijalnim odnosima.

Starija braća i sestre obično imaju ulogu vođe, i oni su ti koji češće započinju bilo negativne, bilo pozitivne aktivnosti te time započinju i određuju tijek odnosa. Mlađa djeca češće popuštaju braći i sestrama, te ih oponašaju. Ovo vrijedi za predškolsku dob i ranu školsku dob djece, dok u adolescenciji dolazi do ravnopravnosti u odnosima. Razlog tome može biti i u tome što tada presudnu ulogu u životu adolescenta imaju vršnjaci, a braća i sestre više nisu toliko „važni".

Razlika u godinama

Zavisno od razlike u godinama, u prosjeku možemo govoriti i o razlici u odnosima. Nema idealnog vremenskog razmaka između braće i sestara - svaka dobna razlika donosi nove izazove.

Ukoliko je razlika manja od 18 mjeseci, suparništvo među braćom i sestrama nije tako veliko, a i ljubomora je manja. Ukoliko je razlika između djece do 2 do 4 godine, suparništvo među braćo m i sestrama je vrlo veliko - ironično je da je to najčešća razlika u godinama između braće i sestara. Ukoliko je razlika veća od 4 godine, suparništvo i ljubomora su sve manji i manji - odnos braće i sestara je to bolji, što je razlika veća.

Što preporučiti roditeljima?

Recepta za postupanje prema bratsko-sestrinskim svađama, naravno, nema. Ali postoje neke preporuke za roditelje kako da se postave prema svojoj djeci u slučaju kada dođe do njihovih prepirki i razmirica.
Ono što uvijek trebate imati na umu je da to što se Vaša djeca svađaju ne znači da su oni loša djeca, a niti to znači da ste vi loš roditelj ako vas to izluđuje. Ono što nikako ne smijete napraviti u tim situacijama je osjećati se loše. Normalno je da se braća i sestre svađaju, ono što bi bilo neobično je da nikada ne ulaze u svađe i rasprave. Velika većina tih rasprava prolazi bez Vas, a u onom dijelu kojemu ste svjedoci jedino probajte ostati "hladne" glave.

1. IGNORIRAJTE SITNE SVAĐE - time ih učite da sitne razmirice riješe sami - ponekad će to biti pravedno rješenje, ponekad ne, ali time uče vrijednu lekciju rješavanja problema i borbe za svoje potrebe. A ujedno izbjegavati nagrađivati njihove prepirke svojom pretjeranom pozornošću.

2. NAUČITE IH RJEŠAVATI SUKOBE - kada se umiješate u svađu, jer vidite da ne mogu sami riješiti sukob, umiješajte se na način da ih vodite prema rješenju i učite rješavati probleme. Pitajte njih što se desilo - svatko će iznijeti svoju stranu priče, sumirajte događaj i pitajte njih što bi mogli napraviti (ukoliko ste vi pored njih, manje su šanse da se pojavi agresija, bilo verbalna, bilo fizička, a otvarate mogućnost učenju)

3. DONESITE PRAVILO DA JE NASILJE NEDOZVOLJENO - bilo jedno prema drugom ili prema stvarima oko sebe, te odmah odredite neki oblik posljedice za nasilje tijekom razmirica - to može biti „kut za hlađenje" ili neki oblik popravka štete.

4. SVAKO DIJETE TRETIRAJTE KAO POJEDINCA - svako je dijete unikat. Nemojte ih tijekom rješavanja svađa uspoređivati rečenicama kako je jedan ili drugi bolji, mirniji, uredniji... ukoliko istovremeno ne pohvalite i drugoga za nešto drugo.

5. RAZMIŠLJAJTE UNAPRIJED - šanse da se pojave razmirice su manje ukoliko razmišljate unaprijed i predvidite neke situacije. Ako jedno dijete uči u sobi, čita knjigu ili sluša glazbu, a vidite da je drugom djetetu dosadno te traži zanimaciju, nemojte dozvoliti da uopće dođe do sobe u kojoj su brat ili sestra nego mu ponudite neku drugu aktivnost. Vi najbolje poznajete svoju djecu i možete procijeniti kada im dođe „žuta minuta", te kada nisu za razgovor, i najbolje znate na što su osjetljivi - ukoliko se neki CD-i ili igračke ne smiju dirati jer su predragocjeni jednom djetetu, poštujte to i naučite brata ili sestru da to poštuju. Neke stvari i predmeti mogu biti zajednički, ali ostavite im da imaju i neke stvari i predmete samo za sebe.

6. POTIČITE SURADNJU - zadajte im zajedničke zadatke (postavljanje stola, slaganje igračaka...) u kojima će se učiti surađivati, te time smanjiti mogućnost za razmirice.

Imati brata ili sestru nije lako, ali je sigurno od neprocjenjive važnosti. Kao roditelji, nemojte se previše opterećivati negativnom stranom odnosa svoje djece, nego se trudite većinom primjećivati i pohvaljivati onu pozitivnu.