sretnaz
|
Jedan veliki pozdrav svima Odmah u početku želim se ispričati da se nisam javljala. Tj. nitko me nije naljutio, uvrijedio ili nešto slično. Naprotiv, voljela sam se ovako virtualno družiti s vama. Jednostavno nemam vremena i dani su prolazili i svaki put kao javit ću se sutra i na kraju sutra se pretvorilo u dane, tjedne, mjesece. Znam da sam zaostatke čitala u 3. mjesecu i onda sam shvatila da se nisam javljala nekih 5. mjeseci i to bez ikakvog pozdrava. A kao što sam napisala nisam imala namjeru prestati javljati se. I tada sam, u 3. mjesecu mislila da ću se javiti... i opet nisam stigla. Sunny, čestitke na trudnoći! I drago mi je da su se sredili odnosi sa mužem. Ines, tvoja me priča s lijekom baš šokirala. Ma strašno! A što se tiče mene ima nekih novosti. Mi smo trebali, cijela obitelj živjeti u Njemačkoj cijelu 2015. godinu. Mog muža je poslala njegova firma. Ali došlo je do nekih promjena u poslovanju tako da smo se vratili doma nakon dva mjeseca (bili smo tamo od polovice 2. mjeseca do polovice 4.og). Bilo mi je baš žao jer smo se lijepo privikli i Nikola je trebao krenuti u vrtić od 8.04. Bili smo na sjeveru Njemačke i tamo je stvarno super za malu djecu. Mirno je, sve je ravno, ima lijepih parkova. Osim toga jako puno stvari smo nosili, uključujući i jako puno igračaka. I naravno puno toga i kupili jer jedna godina je dosta dugo vremensko razdoblje, a pretpostavka je bila da će se projekt produžiti pa da ćemo tamo biti godinu i pol minimalno. Radi jednostavnosti s papirologijom, osiguranjima i sl. mi smo se i vjenčali. Sve je to bilo na brzinu, mm je već u 1. mjesecu bio u Njemačkoj, javio da sredim administraciju za vjenčanje. Došao je doma petak popodne, i išli smo kupiti istu večer prstenje, u subotu smo ih podigli i onda smo se u nedjelju, 8.02. vjenčali u krugu najuže obitelji. Nakon 3 dana smo krenuli u Njemačku autom i putovali smo dva dana. U planu nam je raditi neku feštu povodom vjenčanja sad po ljeti, vidjet ćemo kad i gdje. A najgore mi je bilo što smo Nikola, Karla i ja dobili gripu nekih dva tjedna prije nego se vratio i bilo mi je baš užasno, sama, s djecom i svi temp od nekih 39. Sad mi to ne djeluje strašno, ali znam da sam bila jako umorna i sva nikakva. Sad je sve to iza nas i opet uživamo doma. Predala sam papire za vrtić i rezultati će biti sad za koji dan, ali najvjerojatnije nećemo dobiti vrtić jer sam nezaposlena i mm nema prebivalište u istom mjestu. A voljela bih jako da Nikola ode jer je i dalje jako živ i doma mu je dosadno. Penje se svukud, izlazi sam iz krevetića, skače, divlja i nikad nema mira. Osim toga prestao je spavati po danu tako da nemam više pauzu. Inače, cijepljen je tek sad prije mjesec dana sa cjepivom MOPARU jer više nije alergičan na bjelanjak. Volio je puno jesti i prije, a voli i sad. A ne izgleda da jede puno. Ima nekih 12,8 kg i nekih 90-92 cm. Ne uspijevam ga baš izmjeriti. Propričao je napokon pred koji mjesec i sad spaja po 5 riječi u rečenici, a ponekad i više. Puno slova ne izgovara kako trebam, ali ga ja naravno sve razumijem. Mislim da ću još neko vrijeme čekati da se počne lijepo izražavati kao El i Em. Možda sam nekog zaboravila, ali baš me se dojmilo koliko su cure pričljive. Udaljavanje je kod N bilo uobičajeno prije cca godinu dana. S time da se uopće nije obazirao gdje smo. Sada i kad se udalji gleda gdje smo. Mi smo ga par puta tražili i po dućanu i po ulici. Ma strašno. Nikoli sam skinula pelenu nakon 2. rođendana. Mislim da nije bio još spreman, ali mi je radio strašne probleme za presvlačenje, vječno sam ga lovila po kući da bih ga skinula, i obukla. A kad sam ga stavljala na dnevno spavanje, redovito je skidao pelenu. I kod njega odvikavanje još uvijek traje tako da nisam primjer uspješnosti. Imam dojam da često namjerno piški u gaće jer jako dobro zna ići na wc. Kad smo se sad vraćali iz Njemačke, 2 dana smo se vozili u autu, i niti jednom se nije popišao. Dakle, jako dobro zna kontrolirati, ali očito mu se neda ili neće. Po noći stavim pelenu i ujutro bude krcata. Kažu da skidanje pelene treba biti istovremeno i po danu i noći, ali kod mene je to bilo neizvedivo jer se dižem radi dojenja Karle, pa ne mogu još i radi njega. U početku sam ga učila na tutu, ali sad koristim dasku, s time da najviše voli piškiti stojećki. Tako piški susjed od 4 godine pa mora i on. Sunny, spomenula si da te Em ne sluša. Ja lagano ludim radi N i stvarno se nadam da će ići u vrtić ili mu moram naći neko drugo rješenje jer se on često inati, ljubomoran je na Karlu pa je gura, lupa. Ne smijem ih puštati same jer se bojim da ju ne ozlijedi. Čini mi se da se niti jedna nije žalila na tantrume. Uf.... N ih ima svakodnevno i nadam se da će se vremenom učestalost smanjiti. Karla ima 24.05. 11 mjeseci i super je beba, puno je mirnija od Nikole, često se igra sama, deblja je od Nikole (još ju dojim). MM i ja se stalno čudimo koliko je drukčija i mirnija. Nije ni blizu da bi samostalno hodala (Nikola se pustio sa 11 mj). Ima već 6 zubića i sad joj raste 7. zub, dvojka dolje. Jako puno se smije, pravi je veseljak, ali se vrlo lako i rasplače, prava nježna curica. To je sve od mene. Voljela bih da vam se češće mogu javiti, ali stvarno ne stignem. Kuća mi je stalno u kaosu, dani mi se svode na kuhanje, čišćenje, presvlačenje. Još je najbolje kad sam s njima vani. Samo me onda ipak sve čeka kad s vratim. Uglavnom, ako se opet ne javim mjesecima nemojte mi zamjeriti, super ste mi i volim čitati vaša iskustva. Puno sam od vas naučila i saznala.
_____________________________
N.... 6.09.2012. 3860 g, 53 cm K... 24.06.2014. 3250 g, 47 cm
|