m600
|
IZVORNA PORUKA: mala pcelica
leptirice hvala ti puno,nazvacu ih sutra pa pitati,sad je vec sigurno kasno....a mozda danas ni ne rade jer je gospa...
a sto se tiče odbrambenog mehanizma imam ga i ja...ja recimo imam problem sa mojim starim sto mu ne mogu nista odbrusiti ili mu se suprostaviti,a cjelog zivota me kritikuje i omalovazava i čega god se ja uhvatim u svom zivotu on kritikuje i pljuje po tome jer mu nista nije dobro sta ja napravim, a ja jednostavno nemam snage da mu odbrusim i postavim ga gdje mu je mjesto ,nego u sebi kipim i progutam,pa poslje u svojoj glavi zamišljam kako mu govorim da se vise ne petlja u moj zivot i da me njegovo mišljenje i kritika ne zanimaju,al te riječi jednostavno ne mogu prevaliti preko usta,a ždere me to
ja prema svima inače imam neki čudan pristup pa me često ljudi smatraju arogantnom osobom,a to je u stvari samo moj mehanizam za odbranu od novih kritika 
vidiš nešto čak imamo isto
ovo ću samo potpisati... za mene puno ljudi misli da sam arogantna i umišljena, da sam ufurana! ali to je moja maska, da znaju što se skriva u dubini mene nitko nikada ne bi pomislio nešto takvo,ali kada me upoznaju shvate da sam "normalna"
draga pčelice i ja ti imam isti problem, samo sa muževim roditeljima....toliko me nekad kidaju postupcima,a ja šutim i trpim u sebi jer ih ne želim povrijediti... do negdje prije sam isto kao i ti morala slušati uvrede svoje drage tete kojoj isto što god da napravim je površno, nikakvo i isto sam morala paziti što ću joj reći jer je jako uvrijedljiva, a svaka njena riječ je kidala jedan dio mene iznutra
na kraju sam na lijep način rekla sve što mislim da bih dobila odheb s njene strane zauvijek... ali lakše mi je jer se više ne moram pravdati njoj i paziti da ju ne uvrijedim kad ona meni kaže nešto slično...draga leptirice...i moja psihoterapija kreće od najranijeg djetinjstva, jako je zbunjujuće to sve na početku i često znam ostati bez teksta kad razgovaram sa psihoterapeutkinjom jer me bas zbuni primjer zadnjeg puta: pitala me kad sam se osjećala ovako kako se danas osjećam, a ja sam navela par primjera,pa poslije kad sam izašla od nje prebirem pitanja po glavi i dolazim do sasvim drugih zaključaka...da možda se ja ustvari cijeli život osjećam tjeskobno,a da to nisam bila svjesna niti je to ovoliko bilo izraženo...draga girlpower, ja ti govorim iz svog iskustva... moj otac je meni kupovao što god sam htjela, od najnovijih mobitela, markirane odjeće, igračaka od metar, barbike, ma sve,ali meni to nikad nije bilo to! jer ja sam željela njegovu LJUBAV!!!!!!
tako i baka kakva god je bila, kupovala mi,ali nije pružala LJUBAV! ja sam gladna LJUBAVI!!! ja sam gladna sigurnosti koju samo roditelj može pružiti...zato te molim, umjesto suza, nasmješi se svom djetetu, zagli ga i reci koliko ga voliš.... danas-sutra bit će ti zahvalan na odgoju i ljubavi a ne na bebi koju će svakako strgati za par dana... kamo sreće da mogu sve svoje igračke i materijalno zamijeniti za majku koja će me voljeti
_____________________________
26.09.2009- velika sekica
21.10.2011-mali čupavac
|
ja se salim malo...vidićes da nije sve tako crno ... 
Odštampaj
