girlpower
|
Draga leptirice takva previranja u dusi su uzas...kad neznas zapravo sto bi odabrala. Ja sam uvjek znala sto mi je cilj,ali prije jedno pola godine sam dosla do zida...izludjela samu sebe da li da nastavim gdje sam stala ili se okrenem prema necem drugom...odustajanje mi je u tom trenu dozivljavala kao da priznajem poraz(sto sam strasno kod sebe mrzila,ja da odustajem?)al vidjela sam da su sve sile protiv mene... Pa sam tako jedan dan bila sretna(odustala sam pa sta,rjesiti cu to drugacije)misleci da sad napokon mogu disati...a onda drugi dan,zakljucim da ja to ipak zelim,pa pomislim borit cu se i dalje iako vidim zidove,srusit cu ih... I tako iz dana u dan,mjesecima...vec sam pucala po savovima(a moj problem je bio neusporediv s tvojim),no problem je bio sto se nisam mogla odluciti sta moje srce bjedno hoce,okolina,pritisci,drustvena ocekivanja,ja na kraju duge...katastrofa!a onda rekoh da cu sjest i cekati,pa vidjet...mozda mi dodje neki klik i pokaze mi kojim putem da idem...u pocetku mi tesko bilo prepustiti se(jer se osijecam sigurnije kad sam ja vodim kontrolu,od sebe znam sto mogu ocekivati),ali kako vrijeme prolazi lakse mi je.vise se ne gusim,polako,doci ce sve na svoje.moj klik nije dosao ali sam uvjerena da hoce. Sad,jedan mali savjetic ako ga budes smatrala dobrim i mogucim da ga ostvaris.kupi biljeznicu pisi svoje osjecaje,misli,ako hoces pisi i svojim andjelima,sve pisi.upali najdraze si pjesme do j... Nek se susjedima prozori tresu...pjevaj,placi,smij se,i neka te nebude briga tko ce sta misliti.mene su dnevnici i glazba uvjek lijecili i bili moja psihoterapija
_____________________________
13.04.2000 miko 20.02.2003 gago 17.06.2005 beba 15.08.2010i jedina princeza zvana JEJA
|