darcy
|
Draga par.istra,
Nemoj klonuti. Ja sam prvo čekala za dijete da dobijem posao na neodređeno i mislila da će onda odmah doći nakon prvog pokušaja. Međutim, nakon 2 godine uzaludnih pokušaja, plakanja, iščekivanja, svađa s mužem, seksa koji se je pretvorio u "pravljenje bebe" i računanje plodnih dana, konačno sam nagovorila muža da odemo na pretrage. Točno kao i kod tebe, i ja izbjegavam sve moguće susrete s poznatima upravo zato jer i mene svi pitaju kad će, pa što čekate, trebate s jače truditi..., a to mi je nepodnošljivo. Iako sam ja bila uvjerena da je problem u meni, da su mi neproodni jajovodi zbog stalnih upala, ispalo da je samnom sve u redu, a mm astenoteratozoospermija. I on se je patio kao i ti govoreći mi da trebam naći drugoga, da mi taj drugi da nešto što sam oduvijek željela i sve one ideje koje ti se motaju po glavi. Meni je bilo lakše kad smo dobili dijagnozu, jer sam si potvrdila da prirodno ne ide, dakle, idem se boriti onim čime mogu. Kao i što tebe sigurno tvoj muž voli, tako i ja volim svog muža i gledam to kao naš problem, nikako njega kao krivca. Nemoj se osjećati krivom, nemoj se vraćati natrag, gledaj naprijed i vidjet ćeš da ćeš uspjeti. Moja kolegica je nakon 10 godina (između toga spontani, vanmaternične...) dobila prekrasnu curicu. Nemoj nikad stati. Medicina sve više napreduje. Budi sigurna da ćeš uspjeti, a svoje brige dijeli i dalje s nama. Osim toga, ljudi se u patnji zbližuju, a kad vam dođe beba, daj zamisli koliko će sreća biti veća nakon svih osvih iskustava, sad kad znamo to cijeniti.
|
Ringeraja.hr koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više.
Odštampaj
