Da bi se dijete razvilo u takvu osobu potrebno je da razvije dobru sliku o sebi, samopouzdanje, da prihvati sebe; a to može jedino uz bezuvjetnu ljubav, podršku i prihvaćanje od strane roditelja.

Djeca koja nemaju takvu podršku, ne znaju se nositi s kriticizmom izvan obitelji, teško podnose neuspjeh i teže ostvaruju svoje potencijale. Naime, roditelji imaju snažan utjecaj, kako na djetetovu sliku o sebi, tako i na njegovu sliku svijeta oko sebe te na njegove aspiracije i samoostvarenje.

Oni roditelji koji pozitivno i zdravo motiviraju svoje dijete pomažu djetetu da postane fleksibilna, kompetentna, odgovorna i samopouzdana odrasla osoba. Oni potkrepljuju djetetove uspjehe, pomažu mu da se uspješno nosi i s neuspjesima, motiviraju ga bez postavljanja pretjeranih zahtjeva i bez pretjeranog kritiziranja.

Naravnao da roditelji ne mogu uvijek sasvim objektivno procjenjivati svoje dijete. Iako je to subjektivno iskustvo, roditeljstvo bi trebalo ostati u okvirima realiteta. Pohvalite dijete, naglasite i realno istaknite ono u čemu je dijete dobro. No ako je dijete u školi prosječno, nemojte mu govoriti da je genijalno. U redu je reći da je pohvalno to što se trudi, istaknuti nešto drugo što mu dobro ide i reći mu da ocjene nisu najvažnije.

Prekritični roditelji

Prekritični roditelji koji stalno naglašavaju djetetove neuspjehe lako unište djetetovu motivaciju. U ime objektivnosti kritiziraju djetetov izgled, prijatelje, interese, ocjene, ponašanje; najčešće niti ne shvaćajući koliko štete time nanose djetetovu psihosocijalnom razvoju. I sama djeca su najčešće svjesna svojih deficita, ne treba ih na njih još i podsjećati. Pozitivni komentari motiviraju, dok negativni komentari uništavaju djetetovo samopouzdanje, kao i želju za uspjehom.

 Ako dijete osjeća da nije vrijedno ljubavi i poštovanja, jer ga na taj način tretiraju roditelji, taj osjećaj može prenijeti i na odnose izvan obitelji i velika je vjerojatnost da neće ostvariti svoje pune potencijale. I drugi ekstrem može biti opasan: pretjerane pohvale kod prosječnog djeteta također mogu izazvati frustracije, gubitak vjere u sebe i svoje sposobnosti kad dijete shvati istinu. Ako se djetetu govori: "Nikad ništa od tebe. Vidiš da ni u čemu ne možeš uspjeti", to može postati samoispunjavajuće proročanstvo: dijete odraste s osjećajem da ništa što učini nije dobro.

Ako netko ne očekuje dobre stvari u životu, manja je vjerojatnost da će ih i doživjeti. Neki roditelji kritiziraju dijete kad u školi dobije ocjenu dobar, a kad dobije odličan komentiraju: "Lako ti je iz toga dobiti odličan. To je bio prelagan test." Takvo dijete raste s osjećajem da roditelji u njega nemaju povjerenja, kao i da nikad ne mogu dobiti priznanje i pohvalu za svoj uspjeh. Pretjerano kritični roditelji će se često sramiti zbog izgleda ili neuspjeha svog djeteta. Važnije im je što će na neuspjeh reći susjedi nego kako se dijete osjeća.

Takvi roditelji možda nesvjesno žele da dijete slijedi njihov put, da slijedi njihove izbore kao afirmaciju njihovog ega. Pozitivan, za razliku od pretjerano kritičnog roditelja prihvaća i potiče djetetovu individualnost, pomaže mu da razvije samopouzdanje i intrinzičnu motivaciju, šaljući mu bilo ponašanjem, bilo riječima, ove poruke:

- vjerujem u tebe

- vjerujem ti

- znam da ti to možeš

- ja te slušam

- brinem se o tebi i za tebe

- jako si mi važan/važna

Načini na koje se ove poruke mogu iskazati su različiti. Ako su iskrene, sigurno će doprijeti do djeteta.