/11 /11

Mnoga djeca s sindromima posebnih potreba i sa specifičnim teškoćama u učenju, kao zajednički simptom, imaju teškoće pažnje. Naprimjer, nedovoljna reaktibilnost na podražaje i teškoće u suzdržavanju unutarnjih impulsa mogu učiniti neku djecu preaktivnom i nepažljivom. Slabost motoričkog planiranja i koordiniranja pokreta može učiniti dijete izgubljenim i neorganiziranim. Problemi u auditivnoj i vizualno-prostornoj obradi mogu voditi prema fragmentarnom ponašanju i teškoćama u slijeđenju uputa i pravila. Preosjetljivost na zvuk, vizualne podražaje ili dodir može lako učiniti djecu prekomjerno reaktibilnom, distruktabilnom, preopterećenom i preplavljenom podražajima i informacijama.

Osim takvih nespecifičnih teškoća pažnje postoji samostalni poremećaj deficita pažnje i hiperaktivnosti, poznat pod engleskim nazivom AD/HD (Attention Dificit / Hiperactivity Disorder). Stručnjaci izdvajaju tri podtipa AD/HD: nepažljivi, hiperaktivni/impulzivni i kombinirani. Sindrom deficita pažnje i hiperaktivnosti u svojoj osnovi ima poremećaj moždanog biokemizma uslijed nepravilnog hranjenja mozga u najranijem životnom razdoblju, dok su psihološke teškoće samo vanjska manifestacija simptoma. Prema najnovijim istraživanjima središnji terapijski pristup u slučaju pravog AD/HD-a je terapija pravilnom ishranom putem koje se obnavlja pravilni moždani biokemizam (Marcia Zimmerman, 2000.). Dokazano je da određene vrste hrane (šečer, određene vrste masnoća i umjetni aditivi) pojačavaju simptomatiku AD/HD-a. Statistička istraživanja su utvrdila povećani broj osoba s AD/HD-om u određenim geografskim područjima. Dokazano je da je tlo u tim područjima (i državama) najviše zagađeno nitratima i fosfatima, a ljudska ishrana je veoma nezdrava te puna umjetnih aditiva. Pravilna zdrava ishrana buduće majke i djeteta je najbolja prevencija poremećaja deficita pažnje. Ako dijete već pokazuje simptome nepažljivosti i hiperaktivnosti, veoma je važno ispravno dijagnosticirati stanje, naročito razlikovati pravi AD/HD od uobičajene visoke aktivnosti malog djeteta i od nespecifičnih problema s pažnjom. Neki od kriterija dijagnosticiranja AD/HD -a su pojava prije sedme godine života, prisutnost simptoma tijekom najmanje šest mjeseci i uočljiva razlika u ponašanju i pažnji u odnosu na ostalu djecu iste dobi.

Međutim nisu sve teškoće pažnje ADD ili ADHD, često su specifične, ali sekundarne prirode uvjetovane specifičnom teškoćom u nekom drugom razvojnom području, najčešće u perceptivno-motoričkim vještinama. U svojoj istaknutoj knjizi "Zahtjevna djeca" vodeći dječji psihijatar našega doba Stanley Greenspan u poglavlju "Nepažljivo dijete" opisuje upravo takve slučajeve, a kojih ima mnogo više od pravih slučajeva ADD/ADHD-a.