/11 /11

Stanje stresa i kod odraslih i kod djece prepoznaje se na temelju emocionalnih reakcija (tuga, tjeskoba, panika, promjene raspoloženja, ljutnja..), misaonih (samokritičnost, otežana koncentracija, zaboravljivost, nametanje istih misli…), tjelesnih (znojenje dlanova, lupanje srca, crvenilo lica, bol u trbuhu, glavobolja…) te u ponašnju pojedinca (plakanje, lupanje, agresivnost, nekontrolirani ispadi, povlačenje…).
 
Primjeri stresnih događaja u djetinjstvu

• boravak izvan doma
• strah od kazne od strane nastavnika
• brige vezane za druženja s vršnjacima
• brige vezane za uradak u školi
• strah da neće biti izabran u neku grupu koja mu/joj je važna
• strah da je različit/a od drugih
• brige vezane za promjene na tijelu povezane sa sazrijevanjem
• razvod roditelja
• selidba u drugi grad

Posljedice stresa mogu biti ublažene drugim faktorima u djetetovom životu. Djeca koja su razvila dobre odnose u obitelji s jednim ili oba roditelja, koja imaju iskustvo dobrog postignuća u školi i održavaju veze s vršnjacima imaju manju vjerojatnost da će razviti psihičke smetnje. Razvijanje dobrih odnosa s drugima općenito štiti od stresnih situacija.

Što pomaže djetetu u stresnim situacijama

• zdrav odnos s barem jednim roditeljem ili odraslom osobom
• razvijene socijalne vještine
• razvijene vještine rješavanja problema
• sposobnost nezavisnog djelovanja
• razvijena barem jedna strategija suočavanja
• doživljaj samopoštovanja i osobne odgovornosti
• sposobnost usmjeravanja pažnje
• razvijeni interesi i hobiji

Djecu se može podržati u suočavanju sa stresom i u obitelji i u školi. Najbolja podrška djetetu su roditelji koji slušaju i čuju dijete, prijatelji s kojima se može razgovarati i koji pomažu u razmišljanju i traženju rješenja za dijete.

Kako odrasli mogu pomoći djetetu pod stresom

• Obratite pažnju na dijete – u različitim situacijama, osobito kod svađa s prijateljima, pojave noćnog mokrenja, slabe koncentracije…
• Ohrabrite dijete – pokušajte biti pozitivni, pokažite djetetu da vam je stalo
• Priznajte djetetu osjećaje – važno je da dijete zna da je u redu biti ljut, uplašen, usamljen.
• Imenujte djetetove osjećaje i pomozite mu da priča o njima
• Pomozite djetetu da vidi situaciju na pozitivniji način – neki stresori posramljuju dijete, a posramljivanje, pak, utječe na samopouzdanje
• Organizirajte aktivnosti koje potiču suradnju, a ne natjecanje – ovo pomaže djetetu da sudjeluje svojim ritmom i potiče razvoj socijalnih vještina
• Potičite uključivanje roditelja, članova obitelji i prijatelja – to može biti zajedničko čitanje , ohrabrivanje otvaranja i međusobnog slušanja.
• Osigurajte redovne razgovore u sigurnom okruženju – članovi obitelji, ali i grupe, razreda, u situacijama koje su im ugodne vole dijeliti osjećaje, iskustva, strahove…Odrasli mogu tako otkriti načine koje dijete koristi i pomoći drugima iz ovih iskustava.
• Organizirajte različite tjelesne i sportske aktivnosti
• Razvijajte kod djeteta zdrave prehrambene navike
• Poučite dijete načinima relaksacije
• Naučite dijete da je griješiti normalno te da su greške dio učenja
• Stvarajte s djetetom pravila za različite situacije, u razredu, u obitelji. Zajednički odredite posljedice
• Pričajte s djetetom o postupanju u teškim situacijama, razgovarajte o tome što bi moglo učiniti, pitajte ga za njegovo /njeno mišljenje
• Pričajte i čitajte priče o suočavanju sa stresom

Iako djeca u pojedinim fazama svog razvoja mogu imati slične reakcije na uznemirujući događaj, valja voditi računa o tome da su, s druge strane, djeca jako različita. Uz brigu o svoj djeci, osobito je važno voditi računa o onima koji su imali više stresnih događaja tijekom odrastanja ili koja su čak doživjela traumatske događaje. Također, valja imati na umu djetetove individualne karakteristike, kakvu podršku ima svako pojedino dijete te koji su mu otežavajući faktor u okolini koji ga čine ranjivijim na stres.