/11 /11

Ringerajin korisnik: bomboncic02
Datum: 10.12.2012.
Vrsta poroda: prirodni porod
Broj dana u rodilištu:14
Rodilište:Petrova (Klinika za ženske bolesti i porode)
Ocijena rodilišta: dobar 3
Komentar ocijene: Osoblje bolnice je bilo vrlo dobro, nije ocjena veća iz razloga što se bolnica ne održava čistom, iako je odjel babinjača novouređeni.
Slažem se da se moja priča objavi na web portalu Ringeraja.hr: DA

 Uskrsni zeko nam je donio plus na testu i ogromnu sreću i veselje u našim srcima. Trudnoća je prolazila dosta kritično, odlazak u bolnicu na čuvanje trudnoće i preglede svakih tri tjedna, davanje injekcija svakodnevno, strah zbog manjka plodne vode i kako će na kraju moja trudnoća završiti zbog dokazane nasljedne trombofilije. Bilo je tu i krvarenja, preranog otvaranja, sve u svemu strogo mirovanje kroz cijelu trudnoću.

No ta činjenica nas nije obeshrabrila, niti mene, a niti muža i moja dva dječaka. Silno smo željeli tu malenu djevojčicu, koja je hrabro podnosila i borila se do kraja. Moj početak poroda je počeo na samom odjelu Petrove bolnice, curenjem plodne vode. Iako je počela polagano odlaziti u subotu navečer, zbog ne dobivanja trudova doktori nisu poduzimali ništa.

U nedjelju iza ponoći probudila me lokva vode, to je to, mislim i zovem muža, uskoro ću vidjeti svoju djevojčicu. Doktor je iz rađaone sišao na odjel, pregled nije bio baš obećavajući, otvorena samo dva prsta, trudova nema, ali plodna voda stalno odlazi. U ponedjeljak oko tri sata ujutro sam smještena u boks, muž je stigao biti podrška. Oboje smo bili vidno uzbuđeni i željni upoznati to maleno stvorenje. No, trudova nema ni na vidiku.

Tako je otišla naša noćna smjena sestara i doktora, došla dnevna smjena i u nadi da potaknu trudove prvo dali drip. Trudova nema, zatim ukinuli drip dali gel, trudići počeli lagano dolaziti. Ja sva sretna što konačno osjećam bol, to znači da bi mogla uskoro roditi.. Pošto se i dalje ništa specijalno ne događa, a ja sam već bila na izmaku snaga, zatražila sam epiduralnu. Porod uz epiduralnu mi je bio najljepši porod, smirila sam se, uživala, molila. Moja Ema se nije žurila van, njoj je bilo lijepo u trbuhu, no dočekavši treću smjenu sestara i našu babicu Slavicu odlučila je da će nas počastiti svojim dolaskom na svijet.

Izlazak Eme 10.12.2012. u 20,03h je bio najljepši događaj na svijetu. Počastila nas je lijepom pjesmicom, a sestra Slavica nam je taj maleni smotuljak od 3.250 kg i 50 cm stavila na prsa. Željna topline i okupana maminim i tatinim suzama radosnicama počela je sisati, a mama i tata uživali u tom malenom stvorenju čitavih sat vremena. Treći dan smo došle svojim mušketirima, ponosne što smo imale snage za sve i presretne.

I dalje uživamo u sisanju J