/11 /11

Ringerajin korisnik:

Datum: 12.08.2012.

Vrsta poroda: prirodnim putem

Broj dana u rodilištu: 3

Rodilište: Varaždin

Ocjena rodilišta: 4

Bila je subota 11.08., nekakav umoran i poluoblačan dan, a ja se osjećala isto tako bezvoljno. Navečer me muž nagovorio da odemo u šetnju da me malo oraspoloži i upalilo je... Vratili smo se doma puno bolje volje.

Legli smo pred televizor kad me počelo lagano boljeti u donjem dijelu trbuha...pomislila sam da se to vjerojatno tijelo priprema, ipak je termin za tjedan dana. Usput smo se šalili kako je 12.08.12 baš nekako lijep datum. U 23 sata sam s tim bolovima otišla spavati.

 

U 03,30 ujutro budi me jaka bol. Odlazim na wc i vidim da je ispao sluzni čep. Sjedim u wc-u i panično tipkam po mobitelu što to znači (iako sam već 100 puta prije to pročitala). Hmmm...piše da može porod krenuti odmah, a može i za tjedan dana. Budim muža i govorim mu to. On smiren kaže, probudiš me ako krene i nastavi spavati. Njegova smirenost opustila je i mene, pa sam i ja zaspala. Nakon 15 min ponovno bol. Odlazim u wc, pripremam kupku i čekam. Možda su lažni trudovi, prvi put mi je, neželim doći prerano, tisuću misli, ali nastojim se opustiti.

 

Iza 6 ujutro su trudovi postali tako česti da ih više nisam mogla pratiti. Upisujem ih na papir: 06:41, 06:43, 06:45... Gledam u brojke i zovem muža, koji još blaženo spava, da je vrijeme. E tad je i njega ulovila panika. Dolazimo u rodilište u 7,30, nigdje nikoga, u zraku miris kave. Muž traži sestru a ja u hodniku plazim po zidovima od bolova. Laknulo mi je kad je stigla i zvala doktoricu da požuri da ima prvorotkinju sa dobrim trudovima. Pregled, otvorena sam 4 cm, priprema i u rađaonu.

U 9 dolazim u box, dolazi i moj muž. Trudovi su bili česti i bolni. Tražim epiduralnu. U 10 sati dolazi doktor, i govori ništa od toga, otvorena sam 10 cm, bušimo vodenjak i čekamo da se beba spusti. Trpim jake trudove na boku, trudim se disati pravilno...muž uz mene ali mi trenutno njegova pažnja ne odogvara, lovi me za ruku, ja ga molim da me ostavi na miru...
Dolazi babica i doktor i kažu, ok, to je to možemo početi. Trudovi su česti i jaki, ali kratki i ja nikako ne uspijevam dovoljno tiskati. U 11,58 govori babica, ajmo to porodit točno u podne. Dolazi trud, ja tiskam, babica pritišće trbuh, ja imam osjećaj da ću se raspuknut ali ipak tiskam i u 12,05 dolazi moja cura, sreća najveća.

Sve poslije toga je naljepša bajka, ostavili su nas 3 zajedno da se upoznamo i uživamo zajedno još sat i pol...ta bajka traje već skoro 8 mjeseci u kojima neimjerno uživamo u našoj ljepotici...a sve ono bolno i teško se više uopće ne čini tako i ostalo je negdje daleko iza nas.