/11 /11

Ringerajin korisnik: Da
Datum: 18.05.2011.
Vrsta poroda: prirodni porod
Broj dana u rodilištu: 3 dana
Rodilište: KB Merkur

Ocjena rodilišta: 4
Komentar ocjene: rodilište novo uređeno, no međutim osoblje bi trebalo poslati na obuku ponašanja prema rodiljama!
 

 Šetam se sa suprugom po Bundeku, imam 20 kilograma viška i strašnu želju i išćekivanje za jednim malim anđelom, da upoznam svog malog princa Luku. Da, ime je već odavno odabrano. Termin mi je već odavno prošao i to punih tjedan dana, u bolnici na silnim kontrolama (svakih 2 dana) ne paničare, otkucaji bebe uredni, okrenut na glavicu i sve ostalo je kako treba, pa tako ni ja nisam paničarila, ali neizvjesnost me ubija....

I napokon odluka...ostajem u bolnici, uzbuđenje na vrhuncu! Nakon svih ponovnih kontrola, pregledavanja, upisivanja, ispunjavanja kojekakvih obrazaca..... smjestili su me u sobu i rekli da se odmorim da me sutra čeka naporan dan..... i bili su u pravu!!! Ni ja ni suprug nismo skoro tu noć oka sklopili, ja u bolnici on doma.... pozivi stižu sa svih strana. Valjda sam zaspala predjutro jer med. sestra me budila i odvela na ponovnu ginekološku kontrolu i spojila na CTG. Dolazi lječnik i ponovno me pregledava zaključuje da je vrijeme za porod jer prošlo je već 11 dana od termina, mažu me sa gelom za poticanje trudova u nadi da ću se dovoljno otvoriti za prirodan porod. Pola sata nakon mazanja gelom počinju mi trudovi, koji traju i traju........ i traju. Od bolova mi se počinje mantati u glavi, povraćam, ne mogu doći k sebi. Više mi ne dozvoljavaju šetanje po rađaoni, već me ponovno prikapčaju na CTG, stavljaju mi infuziju. I tako ja ležim, suprug u neizvjesnosti čeka u čekaoni i zabrinuto ispituje svaku sestru koja izađe na hodnih što se događa i kad će moći unutra, jer položi smo tečaj kako bi moj suprug mogao prisustvovati tom savršenom trenutku dolaska našeg Luke na svijet.

Kod mene nema velikh promjena otvorila sam se nekoliko prstiju, probušili su mi vodenjak i ispraznili mjehur, ležim i pokušavam se skoncentirati na bebine otkucaje koje čujem i ne želim čuti ništa drugo....

Supruga oko 18 sati puštaju u rađaonu, u moj boks i sada mi je lakše, mazi me i pazi,  pričamo, pomaže mi u pravilnom disanju i trpi svaki moj trud jer mi je dao da ga primim za ruku. I napokon sve je bliže i bliže trenutak kad ćemo upoznati našeg anđela. Oko 19 sati u rađaoni se skupilo više doktora i medicinskih sestri i znala sam da je trenutak. Lječnik me rukama širi i pokušava uhvatiti bebinu glavicu da ga namjesti na porođajni kanal, režu me, i tjeraju da tiskam sa svakim trudom, suprug me bodri i podupire.   Babica ponovno pokušava uhvatiti glavicu i staviti ga na porođajni kanal, lječnik i lječnica pritušću mi trbuh ne bili mu pomogli izlazak van i napokon glavica je vani, još jedan-dva truda i vani je, i prije nego smo se suprug i ja snašli bio mi je na prsima, onakav smežurani, ljubičasti, krvav i prekrasan. Naljepše dijete koje smo ikad vidjeli.

I tako 18.05.2011. u 20 sati na svijet je došao jedan prekrasan, tvrdoglav, ponekad naporan, pa opet prekrasan, dobar i mio dječak, koji uskoro navršava dvije godine. I volimo ga najviše na svijetu i svaki dan zahvaljujem Bogu što mi je podario moje dijete zdravo i veselo.