/11 /11

U nedjelju 7.3. bila sam naručena na inducirani porod s 39+4 tjedna.

Ujutro u 7 smo bili u rodilištu, smjestili su me u sobu br.6,  pa stavili na ctg. Otkucaji srca uredni, čak se bilježe neki lagani trudovi od kojih ja ništa ne osjećam.

Poslije su mi dali klizmu i kad je to bilo gotovo, u 9 sati su mi dali drip. Prvih sat vremena nisam ništa osjećala iako su se trudovi uskoro pojavili u razmacima po minutu i pol (ctg je mjesrio jačinu od 60).

U 10 mi je dr prokinula vodenjak i malo ručno širila i isprobavala gdje je glavica. To je prvo bolno iskustvo koje je bilo. Čak nisam osjećala prokinuće vodenjaka nego nju dok je "čačkala" po meni.

Onda su mi dali da malo šetam, da se beba što više spusti i namjesti glavicu.

Nakon toga sam opet došla na stol da mi daju nešto za otvaranje i opuštanje što me dobro omamilo pa i trudove, koji su sad već postali bolni, nisam tako jako osjećala. Čak me babica došla pitati jel mene ništa ne boli jer nisam glasa ispuštala.

Kad me malo ošamućenost pustila, opet su mi dali da šetam i malo iza 15h su mi trudovi postali jaaaaaako bolni i jaki tako da sam se vratila na krevet.

Nešto prije 16h je dr rekla da je vrijeme za tiskanje. To je bilo strašno...trudovi su me boljeli, ali sam izgin je bila najjača i najstrašnije bol koju sm ikad iskusila. Ipak, opet nisam glasa ispuštala i slušala što mi govore kako trebam tiskati. Nije isprve išlo glatko tako da su mi kapilare na licu popucale pa sam par dana imala crvene točkice po licu, ali uspjela sam.

U 16:05 je Nandova glavica napokon izašla i, nećete vjerovati, istog trena svaka fizička bol je prestala!! Ni ja nisam mogla vjetovati da me više ništa ne boli!

Kad je izašao, bio je sam bijel i izdužene glavice, odmah su mi ga stavili na prsa i prvo sam komentirala "Ajme kao je mali", a rodio se s 3500 i 51.

Onda su ga uzeli da ga obuku, mene su omah zašili tako da ni to nisam osjetila nešto posebno, premjestili me u krevet i onda su ga donijeli i odonda je sa mnom.

Odmah sam ga stavila na cicu i iako je tako mali, vukao je kao veliki. Na žalost, mlijeka nije bilo, ni sada ga nema iako smo u ovih 5 dana pokušavali sva i svašta. I marelice, i čaj za dojenje i česti boravak na cici i ...ne znam što više ne...jednostavno nema još uvijek. U bolnici je puno plakao jer je vejrojatno bio gladan, ima malo žuticu, ali kad su nas pustili kući, vjerojatno nije strašna. Nadohranjujemo se jer su nam rekli da zbog žutice smije najviše 3 sata biti bez mlijeka. Jako mi je žao što nam dojenje nije uspjelo, ali što ću...ne mogu izdržati da je on gladan...

Eto...sve u svemu, nije mi bilo strašno osim zadnjih sat vremena kad mije bilo jako bolno, ali što dalje, sve manje se sjećam i dobro da je tako.

Pozdravi od mame i Nanda.