/11 /11

Kada igra s drugom djecom završi svađom ili tučom i suzama, dijete obično poleti kod mame i tate da im se potuži i potraži utjehu i zaštitu. I većina roditelja zaista utješi dijete. Malo će ih međutim, ukazati djetetu da je pogriješilo time što je izazivalo svađu jer je obično netko drugi kriv. Čak štoviše, većina ih je sklona umiješati se i istjerivati pravdu. Ne samo da će izvidjeti tko je uvrijedio njihovo dijete, nego su skloni izgrditi ili čak istući tuđe dijete, pa čak i započeti svađu s njegovim roditeljima.

Ne ulazeći u prave motive ovakvih postupaka, ukazat ćemo da su oni štetni iz više razloga. Dijete u svom razvoju i tijekom prilagođavanja društvu mora doživjeti i prebroditi ovakve male sukobe. Ako ih riješi samo, uz malu, ali pravilnu, pomoć roditelja (razumijevanje za ono što dijete osjeća), ono će biti sve sposobnije da samostalno rješava buduće prepreke i sukobe.

Dječje patnje u igri su u nekom trenutku zaista velike, ali ne traju dugo i dijete već sutradan nastavlja druženje i igru s istim društvom. Ako se roditelji umiješaju, svađe se produžuju, djeci obično biva zabranjeno da se dalje druže i igraju. To pogađa svako dijete jer zabrana ostaje i kada je ono posve zaboravilo uzrok svađe.

Ispada da tako poslije prvih dječjih sukoba roditelji prekidaju njihovo druženje, što je krajnje nepoželjno. Roditelji se ne bi trebali miješati u dječje svađe ili tučnjave, rješavajući ih u prilog svom djetetu. Zbilja, tako im radite samo protuuslugu. Ostavite ih da sami riješe sukob (ili ga zaborave) i nesporazume kroz igru. Dovoljno je da im pomognete malom utjehom ili savjetom, pokazujući mu da razumijete njegove osjećaje.

Zena.hr