/11 /11

Upravo sam, pokušavajući natočiti tekući sapun u dozu (jer moramo imati posebnu dozu, s autićima, jel'), isprolijevala pola sadržaja po umivaoniku. Poznato?

Sjetilo me to jedne ljetošnje zgode.

Mali princ (nepune 4), čistunac od glave do pete (ma na koga li je samo to dijete), viknuo je iz kupaonice – nema više sapuna!

Sjetila sam se da doista i nema sapuna u dozi, jer sam isto i ja primijetila, ali sam ostavila točenje za kasnije.

Rekla sam mu da pričeka, na što je on, nakon par minuta izjavio – evo, ja sam sam natočio.

Odjurila sam momentalno u kupaonicu očekujući prizor u najmanju ruku jednak ovome od prije par minuta, kad tamo nemaš što za vidjeti. Umivaonik čist, sve uredno, kao da se ništa nije dogodilo.

S velikim upitnikom iznad glave, provjerila sam dozu. Puna. Do vrha. Kako li mu je to samo pošlo za rukom? Do danas je ostala nerazriješena misterija.

Kasnije tog dana, za ručkom, prepričavala sam ovu zgodu Zvijezdi (nepunih 15), s čuđenjem i željom da joj pohvalim mlađeg brata.

Pažljivo i s nevjericom me saslušala, a onda izvalila svjetski – a gdje nam stoji sapun?