annointedbarron1 u 20:07
na temi medscertificates.org buy nclex license without exam, buy chst certificate, buy csp certificate
Nerijetko se događa da djeca do pred polazak u školu ne znaju sama svezati vezice na cipelama, zakopčati pravilno gumbe, složiti svoje stvari ili nešto tomu slično.
|
Ne može se očekivati da dijete nešto samostalno napravi, ako to prethodno nije naučilo ili vježbalo. (FOTO:Freepik.com)
/11
Kad se od djeteta, s polaskom u školu, očekuje izvršenje mnogih obaveza, dijete se ne može snaći jer su dotad sve obaveze za njega obavljali roditelji. Da, roditelji su upravo krivci što dijete ne zna samostalno uraditi osnovno, jer su, umjesto da ga nauče, oni sami za njega to obavljali, iako je dijete za to bilo sposobno i mnogo ranije. Zbog toga je važno dijete što ranije navikavati na obavljanje nekih dužnosti kako bi se osamostalilo i tako se moglo bez straha od neuspjeha suočiti i s težim zadacima. Naravno, taj proces treba ići postepeno i u skladu sa psihofizičkim sposobnostima djece.
Djeca koja su u predškolskoj dobi uvijek dobijala sve što bi poželjela i čijim željama su roditelji žurili da udovolje, obično u školi bivaju frustrirana kad im učiteljica ne može posvetiti dovoljno pažnje ili kad dođu u konflikt s vršnjacima. Prvo, naviknuta su na to da ih stalno neko tetoši, a drugo nemaju razvijene radne navike, kao ni samopouzdanje u vlastite snage. Takva djeca su nesamostalna i u potpunosti ovisna o roditeljima. U većini slučajeva ta ovisnost se nastavlja i kasnije kad roditelji, umjesto da pomažu i bodre djecu dok rade zadaću, sami sastavljaju lektire, crtaju, bojaju i sl. Ukoliko dijete ne zna nacrtati neki lik, treba mu pokazati kako se crta, ali poslije od njega tražiti da samo pokuša to uraditi. Inaće će dijete stalno ići linijom manjeg otpora i tražiti od roditelja da to rade umjesto njega.
PROČITAJTE JOŠ: Što se događa kada roditelji djecu drže pod „staklenim zvonom“?
Osim toga, dijete na taj način neće razviti ni svoju kreativnost, ni smisao za lijepo. Baš kao što stara poslovica kaže "Bez muke, nema nauke" tako i djetetu treba objasniti da je potrebno uložiti trud da bi se vidjeli rezultati, te da je njegova ukrivljena kuća, stoput ljepša od očeve ili majčine, jer se dijete samo potrudilo da je nacrta i jer je crtež u potpunosti njegov. Za takav trud roditelji svakako treba da nagrade dijete i tako ga potaknu na samostalan rad.
Postoje četiri faze u razvoju dječije samostalnosti:
1. Faza kad dijete ne želi nešto napraviti jer ne zna ili ne može;
2. Faza kad dijete želi nešto napravit, ali ne zna kako ili ne može;
3. Faza kad dijete želi i zna napraviti, ali ne uvijek ;
4. Faza kad dijete želi napraviti, zna i može napraviti;
Ne može se očekivati da dijete nešto samostalno napravi, ako to prethodno nije naučilo ili vježbalo. Kako odrasta, dijete prelazi iz jedne faze u drugu, ali se može desiti i da regresira, odnosno vrati se u prethodni stadij ukoliko se s njim kontinuirano ne radi i ukoliko se nije dovoljno učvrstilo u prethodnom stadiju. Tome mogu doprinijeti nesuglasice u porodici, razvod, rođenje novog djeteta, selidba i slično.
Dakle, sve nagle promjene u obitelji mogu doprinijeti da dijete koje je dotad bilo samostalno i samo rješavalo svoje obaveze, postane izrazito vezano za roditelje, traži njihovu pomoć i prisustvo dok radi, ne zbog toga što ne zna i ne može nešto napraviti, već zato što mu je potrebna njihova pažnja. U takvim situacijama važno je da roditelji grubo ne odbiju djecu, jer to može povući za sobom niz posljedica počevši od povlačenja djeteta u sebe, do odbijanja poslušnosti, napada plača, izbjegavanja obaveza i slično. Do toga dolazi jer se dijete osjeća odbačenim, nesigurnim usljed novonastale situacije, a utočište koje je tražilo u roditeljima nije našlo. Dakle, ukoliko se dogodi da se kod djeteta primijeti izvjesna nesigurnost, gubitak samopouzdanja i potreba za prisustvom i podrškom roditelja dok radi, treba pokušati uvidjeti uzroke takvog stagniranja osjećaja samostalnosti i djetetu svakako dati podršku bez obzira na uzrast i fazu samostalnosti.
Da bi roditelji jačali dječju samostalnost, potrebno je da ga stalno bodre, hrabre i podržavaju u njegovim radnjama, da uvijek pohvale djetetov rad, upute mu kompliment ili izraze nadu da će to drugi put bolje uraditi ako se još potrudi, ukoliko nije nešto dobro napravilo. Bitno je dijete ne krtizirati, već mu lijepo ukazati na eventualne propuste i greške i potaknuti ga da pokuša to ponovo uraditi ističući da je to već dobro samim tim što je dijete to samo uradilo bez ičije pomoći. Riječi podrške i poticaja: "Ti to možeš sam/a", "Mislim da si već veliki/a da to možeš sam/a napraviti", "Baš lijepo što si to sam/a napravio/la, svaka čast!" treba da se nađu u svakoj situaciji kad dijete učini i najmanji napor da nešto napravi.
PROČITAJTE JOŠ: Naučite djecu da budu vrijedna
Neizgrađen osjećaj samostalnosti, samopouzdanja i spremnosti da se upusti u nove situacije, može kasnije imati za posljedicu i neprilagođavanje uvjetima života i rada, konflikte sa sredinom, odbacivanje, povlačenje u sebe, jednom rječju asocijalnu ličnost. Zbog toga je važno još od malena, dijete poticati na samostalnost i podržavati ga u njegovoj želji da nešto samo uradi, te ga pohvalom i nagradom poticati na dalji samostalan rad pružajući mu adekvatnu potrebnu pomoć i objašnjenja. Samo na taj način, dijete će steći samopouzdanje i osjećaj sigurnosti, te spremnost da se suoči s novim životnim izazovima.
Postoje krizne godine koje manje vise svako dijete prolazi kroz djetinjstvo. Prvi taj period je kad je dijete izmedju dvije i tri godine, drugi je kad je šest godine, pa onda devet, poslije dolazi pubertet. Te rane dječije krize zovu prkosne godine.
2. godišnja kriza:
Ova kriza je o povjerenju i nepovjerenju. Dijete želi testirati svoje granice i granice svojih roditelja. Dijete želi puno toga, ali je ipak nesigurno. Ovo je razdoblje kada dolazi: ’ja mogu sam-a’. Prkos se ispoljava kroz konflikt koji dijete ima samo sa sobom. Oni i znaju i ne znaju što žele. To moze uzrokovati konflikte s okolinom. Djetetove želje se sudaraju jedne s drugim istim taktom kojim se roditeljsko strpljenje smanjuje.
Roditelj može pokazati više razumijevanja za djetetove jake osjećaje. U ovom periodu kada je sve novo za dijete, kad su želje toliko jake, nije loše imati čvrste rutine.
6. godišnja kriza:
U ovome periodu se radi o samopouzdanju i osjećaju krivice.
Dijete je već svjesnije o očekivanja koje dolaze iz njezine/njegove okoline. Puno novog se događa u ovoj dobi, na primjer dijete kreće u školu i time počinje biti ’veliko’. Očekivanja od okoline i nesigurnost u sebe i svoje mogućnosti moze dovesti do nazadovanja i da dijete ponovo bude ’malo’, sve da bi izbjeglo odgovornost.
Roditelj može pomoći svome djetetu da gradi svoje samopouzdanje time što će ga/je hvaliti, time što će biti dostupan, i time, što je možda najvažnije, što će izbjegavati nepotrebnu kritiku. Čvrste rutine na koje se možete osloniti su također poželjne.
Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:
Nikad nemaš vremena za mene!
Kojem roditelju to dijete nije reklo? Shvatite prigovor ozbiljno i svakog dana odvojite kvalitetno vrijeme za njega.
6
Kojem roditelju to dijete nije reklo? Shvatite prigovor ozbiljno i svakog dana odvojite kvalitetno vrijeme za njega.
6
POZDRAV SVIJETU, projekt koji MIJENJA SVIJET
Tko smo mi? Mladi, inicijativni, veseli, neobuzdani, vrijedni i FINI.
5
5
Roditelji, znate li za pravilo 3-6-9-12?
U eri moderne tehnologije, ovisnost o internetu je nažalost sve prisutnija, posebice među mladima. Kao i svaka druga bol...3
U eri moderne tehnologije, ovisnost o internetu je nažalost sve prisutnija, posebice među mladima. Kao i svaka druga bol...
3
Škola na jesen
Nova školska godina definitivno počinje 7. rujna i nastava će se odvijati normalno, a to znači - u školskim klupama!3
Nova školska godina definitivno počinje 7. rujna i nastava će se odvijati normalno, a to znači - u školskim klupama!
3
