Rastava roditelja
Za dijete je rastava roditelja (osim smrti) najtragičniji događaj u njegovom životu, jer se svakodnevica nakon rastave jako promijeni. Rastava nije jednokratni problem, ona traje i traje. Počinje svađama i negativnim raspoloženjem u kući, a nastavlja se razvodom, mogućim svađama roditelja i nakon razvoda, često i konfliktima oko skrbništva. Da ne spominjemo i selidbu koja slijedi nakon rastave i kasniju prilagodbu na nove partnere te  polubraću i polusestre... U svakom slučaju rastava je proces u kojem je žalovanje pomiješano s ljutnjom i strahovima.

Dijete žaluje za roditeljem koji ide iz obitelji. Nakon tog iskustva boji se da će ga i drugi roditelj ostaviti. U svojoj glavi preuzima krivnju za rastavu i pokušava se poboljšati da bi se roditelji opet udružili. Često ima osjećaj krivnje. Pogotovo mala djeca misle da je jedan od roditelja otišao zbog njih. Tome često slijedi i ljutnja na roditelja koji je »krivac« za rastavu. Djeca imaju strahove da roditelj koji ih je napustio i više ne voli.

Roditelji bi trebali zapravo djetetu reći istinu o rastavi na njemu primjeran način bez suvišnih detalja, koji bi mu mogli naštetiti i ne bi pripomogli ka boljem razumijevanju situacije. Trebate mu reći toliko koliko je u određenom trenutku sposobno »čuti« - prihvatiti.  Iznimno važno je da roditelji imaju dovoljno razumijevanja i strpljenja da s djetetom o tom razgovaraju toliko vremena koliko mu za to treba. U takvim okolnostima najbolje se obratiti stručnim osobama koje će svim članovima obitelji olakšati proces rastave.

Kako trebaju djeca zvati odrasle osobe?
Kada ste vi bili dijete, stvari su bile više ili manje jasne. Među odraslima koje ste znali po imenu, su osim tate i mame i srodnika postojali i gospodin i gospođa. Danas su pravila oslovljavanja puno fleksibilnija. Mnoga djeca odrasle osobe zovu  po imenu. Je li to nepoštovanje? Ne. Poštovanje se pokazuje ponašanjem i dijete ga obično vraća ako se i odrasla osoba prema njemu  ponaša s poštovanjem. Oslovljavanje odraslih djetetu pomaže jedino pri mislenom svrstavanju odraslih u kategorije ili skupine.

Službeni nazivi su obično nužni u ustanovama gdje imaju odrasli veliki autoritet, na primjer učitelji u školama i liječnici u bolnicama. Smiješno bi bilo kada bi dijete na taj način oslovljavalo i svog sportskog trenera.

Ako ste zbunjeni i ne znate na koji način da dijete razgovara s roditeljima prijatelja, najprije razmislite kako bi se vama činilo primjereno. Onda o tom porazgovarajte s tim roditeljima i szajedno  oblikujte pravila. Prije nego što djetetu predstavite novu odraslu osobu, najprije dozvolite da se sama predstavi, onako kako želi da ga dijete kasnije zove.

Razvojne faze
Odnos prema vršnjacima
Prehrana
Zdravlje i njega
Dijete i sport
Dobro je znati