/11 /11

Većina vas zna kako je protekla moja trudnoća, uglavnom sve u redu, ali gnjavio me visoki tlak zbog kojeg sam morala često na preglede i zbog kojeg sam završila na jedan dan u bolnici. Moja malena je kao i većina RR beba odlučila doći kasnije, unatoč pričama da sam otvorena i da trebam mirovati jer da sigurno neću dočekati termin.

21.07. odlazim na pregled (40+2), ginekolog me pregledao i govori: "Vi ćete brzo gospođo, ako ste imali stolicu onda danas više pijte tekućine, a manje jedite". Mislim si ja u sebi ma nema šanse, imam kući punu tepsiju musake i punjene paprike. Cijeli taj dan sam se prežderavala i na kraju završila s lubenicom (mislim na pravu lubenicu) i otišla spavati.

U 04:42 probudio me prvi trud i mislim ja to sigurno nije pravi kad za 8 min još jedan i onda još jedan. Ipak je dr. s 35 godina iskustva bio u pravu. Brzo sam se ustala i otišla kod muža u boravak, probudila sam ga i rekla da imam trudove da moramo u bolnicu, a on se brzo trgne i govori:"Baš sad,budiš me u 5 ujutro kao u vojsci!". Ja mislim da se još nisam bila gotova s tuširanjem, a on je za to vrijeme nahranio Hanu, obukao njih dvoje i zvao moju mamu da ćemo sad dovesti malenu kod nje.

Sad počinje prava avantura, sjedamo u auto, a on govori: "za 10 min smo u bolnici", a ja njemu da gleda previše filmova i da sigurno neću roditi u autu, ali nije bilo pomoći.

U bolnicu smo stigli u 06:00, trudovi su mi već bili na 5 min. Stavili su me na ctg kad ono trudovi se razrijedili, već sam pomislila poslat će me kući. Čim sam sišla s kreveta opet su počeli, liječnik me pregledao i rekao da sam 4 prsta otvorena i da je porod započeo. Mužu sam rekla da može ići kući, odmah mu je laknulo što ne mora biti na porodu, a i meni je bilo bolje jer je počeo postavljati previše pitanja, a meni nije bilo do priče.

Sestra me je pripremila za porod i sad sam još samo morala čekati mjesto u rađaoni jer je taj dan bila ludnica, pripremna, predrađaona i rađaona su bile pune( taj dan je rođeno preko 20 beba). Napokon sam dočekala i ja svoj red, polegli su me na krevet i onda sam čekala slijedeći pregled.

U 10h su me pregledali, bila sam otvorena 7 prstiju i liječnik govori za 1sat vi ste gotovi, probio mi je vodenjak, a babica dodala drip. Nastali su jaki trudovi i ja govorim babici: "Gdje je moja epiduralnaaaa, koju sam tražila čim sam došla?", a ona će meni: "Koja epiduralna, pa glavica vas već pozdravlja!", " Što mislite o tome da rodite na stolčiću?", ja: "Ma svejedno mi je samo da rodim".

Prošlo je tek 10min od bušenja vodenjaka i dripa, a ja sam već zvala babicu da moram tiskati jer beba izlazi. Obavili samo 2 truda na krevetu dok sestre nisu postavile strunjaču i stolčić. Sišla sam s kreveta i sjela na stolčić, leđa mi je pridržavala sestra (to inače radi muž ako ide s vama) s velikim jastukom i bilo mi je jako ugodno. Babica je čučala ispred mene,masirala međicu, polijevala toplom vodom i govorila kad da tiskam.
Puno je lakše nego na krevetu, stoga stolčić svima toplo preporučam.

15 min od sjedanja na stolčić stiglo je moje zlato Ena, teška 3520g i duga 51cm. Čim su je sredili dali su je meni u naručje.

Kako sam se osjećala? To se ne može opisati, neke to već znaju, a neke će to tek iskusiti. Želim svim budućim mama puno sreće i što lakši porod,nadam se da sam vas svojom pričom barem malo ohrabrila. Na kraju moram se zahvaliti našoj babici Andrei, nadam se da će biti još takvih babica kao što je ona.