/11 /11

Ona je Zvijezda. Dalo se to naslutiti još u doba dok smo se družile samo preko trbuha, kojeg bi mi, redovito, pretvarala u masu nalik skakutavom pudingu. Znala sam da se to, iznutra, javlja netko poseban i jedinstven, netko s kim mi neće biti dosadno. Od malih nogu je pokazivala izrazit smisao za snalažljivost u svim situacijama.

U to smo vrijeme, bez automobila i nas dvije same, svakodnevno šetale, hodale...svugdje je išla sa mnom i znala je čemu služi bankomat.  Tako je jednom zgodom, sa otprilike 3 i neštositno godina, dobila 10 kuna i odmah me pitala što s tim može kupiti. Lijepo sam joj rekla da može kupiti otprilike 2 kruha ili 2 litre mlijeka ili 10 jaja... važno je biti praktičan, zar ne? Nadodala sam, naravno, da može kupiti i 2 čokolade, nekoliko lizalica, sladoled itd...Rekla je da će razmisliti. I razmišljala je...nekoliko dana...a onda je slavodobitno izjavila da je odlučila – sa svojih 10 kuna kupit će karticu!

Kako je rasla, tako se njen poduzetnički duh unaprijeđivao.  U jednom od početnih razreda osnovne škole Zvijezda je bila vrlo angažirana oko nečega. Ja sam mislila da se bavi nekim domaćim zadatkom koji treba uraditi u paru jer je stalno nešto zapisivala, zivkala na telefon prijateljicu iz razreda, dogovarala se, planirala... Usputno se i zanimala koliko grickalica, keksića i sokova obično nosimo u školu kad joj je rođendan, zbrajala i oduzimala...

Za što ti to treba? – pitala sam je, pretpostavljajući da je zadatak možda matematički i činilo mi se skroz fora.

Za tulum!  - pobjedonosno je odgovorila, a iskre u kutu oka su zakrijesile.

Kakav tulum? – pitala sam, pokušavajući dohvatiti jesam li previdjela nečiji rođendan ili ne pogledala pozivnicu koju mi je dala.

Tada se izlilo...bujica je potekla...

Znaš, ja sam ti sve smislila i organizirala, prijateljica T. mi pomaže jer je to previše posla samo za jednoga. Imat ćemo tulum i sad računam koliko nam treba novaca za grickalice i sokiće, da znamo koliko svatko treba donijeti. Bit će i glazbe, družit ćemo se, plesati, mislila sam obući onu haljinu, hoćeš li mi složiti neku lijepu frizuru...

Stani! Ti organiziraš tulum? A gdje srećo moja?

Pa mama, nisam nerazumna,  znam da kod nas nema mjesta, a T. živi daleko, ali S. ima veliki stan, pa smo mi odlučile da je najbolje da tulum bude kod njega. Samo mu još trebamo reći, to ćemo sutra.

PW^©