Ringeraja.hr koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
kakamama u 17:29
Naučite dijete misliti za uspjeh (2)
Tena Čačić, dipl. učitelj, 4.5.2010
Sto ljudi, sto glava, isto toliko razmišljanja. Koje razmišljanje je ispravno? Gdje je korjen stavovima koje gajimo prema sebi?
|
/11
Želim govoriti o osjećaju duboke ispunjenosti iznutra, užitka u vlastitom postojanju, iskustvu koje nije samo ljubav prema sebi, već doživljaj sebe kao izvora ljubavi, kao ljubavi same. Izraz 'ljubav prema sebi' postaje tada nepotreban, racionalni konstrukt,
riječi su Kosjenke Muk, zapisane na portalu za razvoj svijesti Znanje.
Svatko može vidjeti da su ljubav prema bližnjem i ljubav prema sebi (što je isto kao i mržnja/prezir prema bližnjem) suprotne ljubavi (E. Swedenborg),
citat je iz jedne lekcije škole Crkve novog Jeruzalema.
Dijete i stav prema sebi
Prije no što osvijesti svoje reakcije, misli, stavove, čovjek je uvjetovan kulturnim nasljeđem, roditeljima, širom obitelji, društvom i sredinom. Osvrnemo li se na prošlost, vidimo da je u odgoj naših predaka bila usađena pokornost prema crkvi i vladarima. Pokornost se postiže potiskivanjem izvornih osjećaja i želja te usađivanjem stavova o manjoj vrijednosti, nesposobnosti. Stoga su djeca od rođenja bila odgajana u krivnji, stidu, strahu. Budući da je takav način odgoja bio dominantan stoljećima, još uvijek su vidljivi njegovi tragovi.
Utjecaj roditelja na stvaranje loše slike djeteta o sebi je nesvjestan. Oni misle da to čine za dobro djeteta. Kad netko kaže da dijete ima „istu narav kao i otac“, to nije zato što ju je dijete naslijedilo, nego zato što je tako uvjetovano, naučilo je takvo ponašanje od oca. Primjerice, ako vidimo da netko uživa u ispadu bijesa ili nakon ispada bijesa dobije što želi, i mi ćemo pokušati ostvariti cilj ispadom bijesa. Otac kod kojega su dominantan obrazac ponašanja ispadi bijesa, prenijet će to na svoje dijete,a on je taj obrazac ponašanja usvojio od svog oca, njegov otac od svog i tako dalje. Budući da otac nije svjestan svog ponašanja koje je ukorijenjeno duboko u podsvijesti, ne pokušava ga promijeniti. Začarani krug se nastavlja dok god netko ne osvijesti ponašanje i modificira ga.
Iz obitelji dolazi predodžba o tome što možemo od sebe očekivati. Te predodžbe su najčešće ograničene,a stvarane su korištenjem riječi „Nemoj“. Koliko puta čujete da netko djetetu govori „Nemoj“? Vjerojatno i ne zamjećujete jer je riječ „Nemoj“ postala svakodnevna i poželjna s dobronamjernom porukom. Dok su djeca još mala, ne poznaju granice. Sanjaju kako će postići uspjeh, raditi nešto uzbudljivo (biti astronauti..), postati slavni i bogati, jednostavno posebni. No, prije nego dosegnu dob u kojoj mogu raditi na postizanju svojih ciljeva, obasuti su nizom dobronamjernih, no ograničavajućih utjecaja. „Ne diraj to, mogao bi pokvariti !“, „Ne pravi se bolji od ostalih !“, „Što si umišljaš, tko si !“, „Ne igraj se na parkingu“, „Ne penji se, past ćeš!“
Zbog neznanja, ne zbog loše namjere, roditelji češće reagiraju s „Ne“, nego s „Da“, a budući da prevladava „Ne“, dijete prihvaća negaciju kao način života. Stoga su mu misli usmjerena na sve što ne može i zašto ne može (ili ne smije)činiti.
Budući da znamo da si ono što misliš, ne iznenađuje da zbog takvog načina mišljenja dijete izrasta u samodopadnu osobu sklonu odgađanju i pronalaženju izlika.
Samodopadnost jest odgađanje bez savjesti, zadovoljstvo sobom koje se temelji na uvjerenju da nema svrhe otkriti što želimo (Turner: 1994, str. 55). Jednostavnije se uvjeriti da si zadovoljan životom kakav jest (iako bi mogao biti bolji), te imati stav da nema svrhe uopće se truditi jer ionako ne mogu svi biti uspješni. Drugim riječima, strah od neuspjeha sprječava čovjeka da pokuša. Lakše je ostati pasivno uljuljkan u svakodnevnicu, nego barem pokušati doći do željenog cilja. Ako ne pokušaš, osigurao si se od neuspjeha, ali i od uspjeha. Nitko nije savršen, stoga je prirodno da tijekom učenja doživimo neuspjeh. U djecu je iznimno važno usaditi stav da je neuspjeh samo stepenica ka uspjehu.
Navika negativnog mišljenja usvaja se nesvjesno. Ljudi su razumska bića, imaju sposobnost uviđanja postupaka, navika, ponašanja u cilju preoblikovanja istih. Trajna promjena je moguća isključivo samoproučavanjem.
Dijete u ranoj dobi nema sposobnost samoproučavanja s ciljem preoblikovanja stavova, no neće ni biti potrebe za tim ako roditelji odigraju svoju ulogu prema pozitivnom scenariju. Zamislimo dijete bez strahova, koje lakim korakom kroči kroz život,a sve čega se dotakne pretvori se u zlato. Zamislimo da su nas od početka učili kako misliti za uspjeh. Gdje bi nam bio kraj? Shvatili bismo da nema kraja.
Literatura:
Turner, C. Rođeni za uspjeh. Zagreb. 2008.
www.auroracentar.com
Martićeva 67/IV
10 000 Zagreb
tel: 01/4650-679
e-mail: aurora.edukacija@gmail.com
Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:
15 razloga zašto bi djeca trebala čitati k...
Današnja djeca ne čitaju jer su naučila da je čitanje dosadno, nezanimljivo, naporno i nekorisno. Isto kao što su naučil...
7
Današnja djeca ne čitaju jer su naučila da je čitanje dosadno, nezanimljivo, naporno i nekorisno. Isto kao što su naučil...
7
Izradite Lego kostim za maškare!
Kupovni kostimi za maškare znaju biti skupi, loše kvalitete, a i djeca ih brzo prerastu...6
Kupovni kostimi za maškare znaju biti skupi, loše kvalitete, a i djeca ih brzo prerastu...
6
Maškare - ideje za šminku
Još malo i stiže nam fašnik ili poklade, dolaze maškare, male i velike. Da bi bile male maškare što originalnije smo za ...
6
6
BLOG: Nezgodna pitanja, nezgodni odgovori
Neke se stvari u svijetu odraslih podrazumijevaju i razumiju bez riječi, no kad ih moramo objasniti djeci, tada nailazim...5
Neke se stvari u svijetu odraslih podrazumijevaju i razumiju bez riječi, no kad ih moramo objasniti djeci, tada nailazim...
5
