/11 /11

Važno je da su roditelji dosljedni u odgoju jer time šalju djeci poruku da misle ozbiljno ono što govore te da im se može vjerovati. Odgoj treba biti prilagođen razvojnoj fazi i individualnosti djeteta, pri čemu roditelj treba prepoznati i razumijeti djetetove potrebe, njegovo ponašanje i moguće reakcije.

Naredbe i postavljanje granica

Naredbe se najčešće temelje na kazni te na djetetovu strahu od kazne i ljutnje roditelja, a postavljanje granica na izbjegavanju konflikata i igre moći između roditelja i djece te na motivaciji za poželjnim ponašanjima.

U situacijama kada dijete viče ili plače jer nije dobilo ono što je tražilo,  roditelj treba djetetu objasni zašto ne može dobiti ono što želi i ponudi mu rješenja koja uključuju odlaganje zadovoljenja trenutnih želja ili zamjenu za traženo. Ukoliko roditelj popusti i dijete dobije što želi, vjerojatno je da će se takvo (neželjeno) ponašanje više pojavljivati.

PROČITAJTE JOŠ: 10 roditeljskih pogrešaka

Još je važnije djetetu unaprijed objasniti koje ponašanje se od njega očekuje i to što jasnije i detaljnije kako bi dijete razumjelo koje ponašanje je prihvatljivo, a koje ne. Dijete treba upoznati i s posljedicama određenih ponašanja kako bi znalo kada i što će uslijediti ako se ponaša prikladno odnosno neprikladno. Tako postavljanjem granica u odgoju izbjegavamo nastanak problema jer ih postavljamo unaprijed, prije nego što problem nastane.

Prijetnje, kao i ucjene, uvrede i ponižavanje djeteta ukazuju na moć odraslih odnosno na bezvrijednost i nesposobnost djeteta. Samo zato što je neka metoda uspješna u jednom trenutku i pomaže roditelju kontrolirati djetetovo ponašanje, ne znači da je dobra za dijete ili da će uvijek ”upaliti”.

Moć nagrađivanja, pohvala i privilegija

Postoje mnogi postupci u odgoju kojima djeca uče razlikovati poželjno od nepoželjnog ponašanja. Jedan od najmoćnijih je nagrađivanje, pogotovo u obliku pohvala i privilegija (podrazumijeva omogućavanje djetetu nečeg što ga veseli poput duljeg gledanja televizije).

Negativne posljedice mogu biti izostanak privilegije poput duljeg gledanja televizije i slično. Dijete se ne smije kažnjavati tako da mu se uskraćuju bazične potrebe kao na primjer hrana, sigurnost, ljubav…, niti ga fizički kažnjavati.). Dijete treba nagrađivati kada promijeni nešto u svojem neprimjerenom ponašanju, a dosljednošću u tome dijete će početi mijenjati svoje ponašanje u pozitivnom smjeru.

PROČITAJTE JOŠ: Kako razgovarati s djecom o/u digitalnom svijetu?

Ukratko, roditelj mora postaviti djeci unaprijed jasne, konkretne i dobro definirane granice odnosno pravila ponašanja, te koje privilegije i pod kojim uvjetima mogu dobiti ili zaslužiti odnosno pod kojim ih uvjetima mogu izgubiti. Naredbe se najčešće temelje na kazni te na djetetovu strahu od kazne i ljutnje roditelja, a postavljanje granica na izbjegavanju konflikata i igre moći između roditelja i djece te na motivaciji za poželjnim ponašanjima.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba