/11 /11

Razdoblje odvajanja od roditelja bolno je i stresno za dijete, no možda je još gore za roditelja, koji je rastrgan između obveza i zahtjeva okoline te potreba djeteta

U jednom razdoblju odrastanja vašeg djeteta dođe trenutak kada je normalno i socijalno prihvatljivo da se dijete odvoji od vas, da bude neko vrijeme s bakama i djedovima ili osobom koja će ga pričuvati dok ste u kinu, da provede ljeto na moru dok vi radite ili krene u jaslice/vrtić.

Nije rijetkost da dijete pristane na odvajanje od vas, da se čak veseli posjetu baki i djedu, odlasku u vrtić i slično – a kada dođe trenutak rastanka, uhvati vas oko pojasa, zaustavlja vas, plače, žali se da ga boli trbuh ili glava. Vama se srce steže, no progutate knedlu, pokupite stvari i odlazite proganjani osjećajem krivnje i tugom zbog neutješnog plača vašeg mališana.

Razdoblje prilagodbe na odvajanje bolno je i stresno za dijete, ali je možda još i gore za roditelja, koji zdvaja nad svojom rastrganošću između obveza i zahtjeva okoline te potreba djeteta.

Roditelji također pate zbog odvajanja

Često prva kraća odvajanja nastupe nakon višemjesečnog razdoblja u kojem roditelji (najčešće majke) provode s djetetom i dane i noći. Prošlo je puno, puno dana u kojima su majke osluškivale svaku djetetovu potrebu, pratile svaki njegov korak i doživjele bezbroj nezaboravnih zajedničkih trenutaka. Takva sjedinjenost roditelja i djeteta u prvim mjesecima i godinama djetetova života prirodna je i zdrava.

Stoga ne čudi kad se neke majke tijekom porodiljskog dopusta povjere kako im njihova djeca nedostaju već pri najkraćem razdvajanju, npr. kod odlaska u dućan. Već i sama pomisao na to da ćete se odvojiti od djeteta izaziva u vama tjeskobu i zabrinutost a da toga možda i niste uvijek svjesni. A kako djeca iznimno dobro iščitavaju sve naše neverbalne signale i s njima surađuju i kopiraju ih (osmijeh kojim prikrivamo da smo tužni mlađa djeca vrlo dobro pročitaju kao lažan), obično zaključe da je odvajanje od majke nešto stresno.

Bazično, otud sve one suze, vriskovi i otpori pri odlasku. Takve reakcije dodatno uznemiruju roditelje i eto nas u začaranom krugu. Kada promijenimo perspektivu te počnemo promatrati i sebe, kada osvijestimo da nije samo dijete to koje se teško prilagođava na novu situaciju, već smo na pola puta do rješenja. A rješenje nije ni u kakvu receptu ili koracima – jer da postoji recept ili brzo rješenje za separacijsku tjeskobu, vi biste za njega sigurno već znali – nego je riječ o procesu. Procesu koji je često dug, spor i težak, ali je nezaobilazan i jednostavno ga treba proći.

Izvor:Roditelji.hr