Ako vaše dijete voli videoigre, razmislite kako se aktivnije uključiti u njegovu omiljenu aktivnost. Foto:Freepik

/11 /11

Posljednjih mjeseci internet je postao glavni izvor informacija, ali i obrazovnih i zabavnih sadržaja. Djeca pred ekranima provode više vremena nego inače pa je i igranje online i drugih videoigara zabilježilo znatan porast posljednjih mjeseci.

Nasilje i pretjerano seksualizirani likovi razlozi su zbog kojih mnogi roditelji zaziru od videoigara. Unatoč tome velika većina ih se nikad nije upustila u igranje s djecom, kako bi otkrila koji se složeni narativi kriju ispod te, na prvi pogled, agresivne i/ili seksističke fasade koja obilježava neke igre.

Alexander Bacalja, predavač engleskog jezika i književnosti na sveučilištu u Melbourneu, koji je doktorirao na temi videoigara u nastavi engleskog jezika, u tekstu za The Guardian savjetuje roditelje kako da ovu situaciju i djetetovu strast prema igrama iskoriste za učenje i zbližavanje s djetetom.

Pričanje priča (storytelling) najstarija je metoda učenja. Priče povezuju, stvaraju osjećaj povjerenja te pomažu pri učenju, jer se lakše pamte od “golih” brojki i činjenica.

Digitalni storytelling je proces u kojem se različite vrste medija miješaju i stapaju kako bi se stvorilo multidimenzionlano iskustvo.

Sveprisutan je na internetu i uključuje različite forme izražavanja, poput podcasta i videa na YouTubeu ili TikToku, a nalazimo ga i u sve većem broju videoigara, gdje obično uključuje dramatičnu priču koja vodi glavnog junaka prema njegovom cilju. U tom procesu igrači su aktivni sudionici u razvoju priče. Tijekom procesa igranja korisnik prolazi kroz različite socio-kognitivne i tehničke izazove koje mora savladati kao bi priveo priču kraju, što u konačnici ima niz pozitivnih učinaka, poput stjecanja novih znanja te razvoja osnovnih vještina medijske pismenosti.

PROČITAJTE JOŠ: BLOG: Pohvala kao jedan od temelja zdravog razvoja

Gaming industrija se sve češće na inovativan način poigrava riječima, tekstovima i narativima, stoga se djetetova strast prema videoigrama može iskoristiti za razvoj opće pismenosti i izražavanja kroz pričanje priča (storytelling).

Američki sociolingvist James Paul Gee, čiji je znanstveni rad udario temelje tzv. “novoj pismenosti” (New Literacy Studies), smatra da se ljudi dok uče igrati videoigre, uče novoj vrsti pismenosti.

Tradicionalno se na pismenost gleda kao na sposobnost pisanja i čitanja, ali u suvremenom svijetu jezik nije jedini važan sustav komunikacije – slike, simboli, grafovi i drugi vizuali iznimno su važni za komunikaciju te su često isprepleteni i povezani s jezikom na mnogo različitih načina. Multimodalne tekstove kojima smo danas okruženi nemoguće je dešifrirati bez razumijevanja svih elemenata koji ih čine i njihove međusobne interakcije. Također, kako smatra Gee, samo čitanje i pisanje nije jednoznačan proces. Na različite načine čitamo i pišemo pravni tekst, poeziju ili strip i svaka od ovih formi zahtjeva drugu vrstu pismenosti.

Videoigre su u svojoj kompleksnosti nova forma umjetnosti te zahtjevan multimodalni tekst. Ova iznimno zabavna i atraktivna tehnologija funkcionira na osnovu pozitivnih načela učenja, koja su znatno učinkovitija od klasičnih modela stjecanja znanja, smatra Gee.

Alexander Bacalja je kroz svoje istraživanje zaključio da se dominanti modeli podučavanja jezika mogu prilagoditi i primijeniti u videoigrama čime se pomaže razvoju osnovnih znanja i vještina:

Razumijevanje elemenata priče, dekodiranje kompleksnog jezika, kao i razumijevanje oblikovanja pojedine teme u igri, osnovni su elementi svake dobre videoigre, ali i odličan materijal za učeničku analizu

Videoigre, baš kao i književna djela, mogu stvoriti verzije svijeta koje se roditeljima ili nastavnicama ne sviđaju, ali kroz strukturiranu igru i različite aktivnosti, učenici mogu steći znanja koja će im omogućiti da kritički sagledaju te alternativne verzije svijeta te osnovna vjerovanja i vrijednosti u igri.

Ako vaše dijete voli videoigre, razmislite kako se aktivnije uključiti u njegovu omiljenu aktivnost te kako mu pomoći da kroz zabavu stekne i neka nova znanja i vještine.

Alexander Bacalja savjetuje da za početak porazgovarate s djetetom o igrama koje igra. Saznajte koje vrste igara preferira te potražite i istražite druge slične igre i, ono ključno, sjednite i igrajte s djetetom. Istraživanja pokazuju da i računalno posredovana komunikacija zbližava djecu i roditelje. Osnovni preduvjet za dijeljenje iskustava u virtualnom svijetu je zbližavanje u stvarnom svijetu, ističe Bacalja.

S obzirom na količinu kvalitetnih igara koje su se zadnjih godina pojavile na tržištu nikad nije bilo lakše pronaći narativ u kojem ćete uživati zajedno s djetetom, bilo da se radi o putovanju u daleku prošlost ili udaljenu galaksiju.

Iskoristite ovu priliku da zavirite u virtualni svijet svoje djece, saznate zašto ga vole i što ih u njemu veseli, a kao ultimativni izazov, pokušajte zajedno s njima izgraditi novi svijet.

Autor teksta: Marija Lalić

 Više o toj tematici možete pročitati na: Portalu medijskapismenost.hr, koji su pokrenuli Agencija za elektroničke medije i Ured UNICEF-a za Hrvatsku, roditeljima i nastavnicima donosi korisne informacije, preporuke i obrazovne materijale za razvoj medisjke pismenosti djece i mladih.