/11 /11

Vježbanje je važno za zdravlje. Sport je bitan dio pravilnog razvoja i rasta.

Zna to Tata, on se bavio hokejem na travi dvoznamenkasti broj godina. Danas je pasionirani biciklist, koji se vozi po svim vremenskim uvjetima i neuvjetima. Ništa ga ne može spriječiti, ništa osim žene, koja se jedva uspjela izboriti da jedan tjedan, kad je bilo pola metra snijega, ostavi bicikl kod kuće.

Znaju to i naše velike curke. Godinama uspješne u aikidu, jedna vrhunska košarkašica, druga trči, bavi se aerobikom., obje su često na biciklima (iako Tatu nitko u tome ne može nadmašiti.)

Što da vam kažem, sportski nastrojena obitelj. U zdravom tijelu – zdrav duh.

Ali ima nas u obitelji još.

Mi ostali smo više za folklor. To jest, sve ono što sport prati. Imamo navijačke majice, posebne boje za lice i ostale navijačke rekvizite. Dižemo Tati preostalu kosu na glavi kad uoči sudbonosno važne utakmice pitamo – A tko igra?

Mi ostali uopće ne znamo voziti bicikl. Doduše, za ove manje još ima nade.

Tata je pokušavao Zvijezdu naučiti klizati, pa je sljedeća 4 tjedna imala ruku u gipsu, a kad je sudjelovala u vrtićkoj olimpijadi kao rezerva za nogomet i onako uzbuđena i nestrpljiva uletjela na teren, s razglasa se čulo – Ekipa „ta i ta“ ima igrača više u terenu, molimo da ga izvedete!

Gđica Filozof i Mali Princ su izuzetno spretni za razne oblike penjanja.  Ona se profilirala u arhitektonskom penjanju, a on u akrobatskom penjanju. Ona za čas na stolicu stavi dva jastuka, pa na to još jednu manju stolicu, pa na to još nekoliko manjih jastuka i onda se popenje skroz na vrh za dohvatiti s najvišeg ormara ono što smo gore stavili da oni ne bi dirali. (Sigurno je netko jako dobar, a nevidljiv, čuva jer se nije do sad još ni jednom polomila.) Akrobatsko penjanje je, također, zahtjevna disciplina u kojoj se Mali Princ često popenje na vrh prozora.  Akrobatsko spuštanje, pak, još nije svladao jer ga ručke za otvaranje prozora jako bodu po tabanima, pa onda zove da ga spustimo. No, iako ima odlično pamćenje, još nije zapamtio da će ga boljeti tabani, pa se penje opet i opet. (I njega također, sigurno netko čuva i ja im, ovim putem, zahvaljujem i toplo ih preporučam za dalje.)

Na tom penjanju Tata temelji svoj entuzijazam, da još uvijek nije sve izgubljeno -  Djeca su nam pravi sportski tipovi, budući atlete. Ne odustaje  i ne posustaje neumorno noseći romobil i bicikl u park, koji onda 99% vremena tužno stoje pored nas dok se njih dvoje negdje penju.

Tata je uvjeren da iskra sportskog duha čuči zapretena sve dok Mali Princ ne poviče gđici Filozof na početku finalne utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva – Dođi, počinje košarka, Zig-zag Medveščak!