/11 /11

Mali princ oštro protestira. Gladan je i neće obući pidžamu jer nije večerao. Baca teške optužbe Tati i meni i javlja nam se teški osjećaj krivnje – kakvi smo mi to roditelji, dijete gladno, nije ni večerao, ne damo mu jesti...

Stigli smo kući prije sat vremena. Nosio je veliki paketkoji smo podigli na kiosku i bio vrlo znatiželjan što je u njemu. –Jedva čekam vidjeti što mi je T poslao! Ja ću nešto odmah jesti, pa me ti zovi kad otvoriš – njegov model žurne situacije.

Krenuo je s vrata, bacio se na orahnjaču i pojeo 2-3 kriške i zalio čašom soka.  Tada je ugrabio trenutak za pregledati sadržaj paketa i jako mu se razveselio. Nije mogao dugo zahvaljivati na telefon jer je već žvakao mliječno pecivo, i onda još jedno mliječno pecivo. Tada se bacio na vitamine, tamanio je jednu za drugom 5-6 velikih mandarina i smrtno se uvrijedio kad mu je Zvijezda uzela iz ruke jednu krišku. Iz ruke! To se ne radi! Nikako! I kako sad ne bi bio gladan kad mu je uzela.

Utješio se komadom čokoladne torte uz glasni mmmmmmmmm i popio još jednu čašu soka, na što sam ga prijekorno pogledala jer, generalno, preferiram vodu i mislim da mu je jedna čaša bila dovoljna, ali eto, kapitulirala sam ovog puta.

Gđica Filozof već je bila u pidžami i vrijedno četkala zubiće kad smo i Malom princu rekli da obuče pidžamu.

-Ne mogu, nisam još večerao!

Istina je da nismo sjeli za stol svi zajedno i rekli – Tri, četiri, sad: Ovo je večera. Ali je također i istina da je jutros pojeo dva doručka i još zdjelicu keksa i 3 mandarine, sat kasnije je pojeo bananu, a malo kasnije ukrao još jednu.

Bilo mu je teško dočekati ručak, pa je u slast pojeo pun tanjur juhe, a glavno jelo - pohanu piletinu, pire i kisele krastavce je vadio 3 puta. Kad je na kraju ostalo još malo pirea u posudi izjavio je da će to pojesti sutra za doručak.

I sad me grize savjest. Ja sam grozna majka. Poslala sam dijete u krevet bez večere. Za doručak će sigurno biti jako gladan. Pitam se imam li dovoljno hrane u kući...ima li dovoljno hrane u trgovini preko puta...na placu...u kvartu...u gradu... i kako to da je tako školski skladan, bez imalo viška. Trebalo bi to patentirati, bio bi to posao stoljeća, zar ne?