/11 /11

Poznato je da je obitelj najvažniji čimbenik u razvoju emocionalnih i socijalnih sposobnosti djeteta. Dijete kojem je posvećena potrebna pažnja i koje se unutar obitelji osjeća prihvaćenim, lakše će se prilagoditi na nove i nepoznate situacije te ih savladati. Djetetu je važno dati priliku i ostaviti mogućnost da uči na vlastitim iskustvima čime će steći samosvijest, ali i samostalnost što je u konačnici potrebno i za uspješno školovanje.

Vještine čitanja i pisanja nisu najvažnije, njih djeca u pravilu vrlo brzo usvajaju. Puno je važnije prilagoditi se, biti discipliniran, ali i uporan, spreman na suradnju uz poštovanje osoba oko sebe. Tako će djeca čiji roditelji vjeruju u njihove sposobnosti te mu pružaju podršku, ohrabruju ga i podržavaju više profitirati. Djecu je potrebno naučiti da je za svaki uspjeh potrebno uložiti određeni trud. Djeca su po prirodi uporna i ne odustaju lako, bez obzira na neuspjele pokušaje.

U dobi kada su spremna za školu, kod djece se razvija svijest o tome da je deficit nekih sposobnosti moguće kompenzirati trudom i upornošću. Prihvaćanje neuspjeha, pravo na greške i strpljivost su kvalitete koje će djetetu pomoći u savladavanju školskih obaveza. Obitelj koja dijete potiče da ispituje i istražuje, usvaja nova znanja i svladava prepreke djeluje motivirajuće na djetetove radne navike.

Ipak, o samom će djetetu i njegovim interesima ovisiti  što će i koliko naučiti, jer ne reagiraju sva djeca jednako na podražaje. Djeca se razvijaju individualno, uz različite razvojne mogućnosti pa tako u različito vrijeme mogu pokazati određene sposobnosti u odnosu na drugu djecu.

Dijete koje kreće u školu treba poticati u razvoju samostalnosti i odgovornosti kako bi lakše izvršavalo svoje obaveze i usvojilo radne navike. Važno mu je pomoći u planiranju vremena za učenje, za ostale aktivnosti, ali i za odmor. U prvo vrijeme, ako je potrebno treba biti uz dijete kada piše domaće zadaće, sve dok ne postigne samodisciplinu. Dijete će se lakše snalaziti u svojim obavezama ako ga se uputi da samostalno obavlja aktivnosti, za koje je ono u toj dobi sposobno, npr. da dovodi u red svoj radni prostor, da na vrijeme sprema torbu za školu i sl.

Dijete ne treba plašiti školom i obavezama, nego ga pripremiti za tu realnost.  

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba