|      
Želiš odustati?
Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s posljedicama.
Ukoliko potvrdiš odustajanje na tvoje ćemo osobno računalo postaviti cookie kako bismo te pri dolasku na portal tijekom natjecanja od 17.-23.12., prepoznali i omogućili ti nesmetano korištenje portala, bez prikazivanja ikona sponzora odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, morat ćemo ti oduzeti sve prikupljene bodove. Odustajanjem, nažalost, gubiš i pravo na osvojene nagrade.

Želiš li još uvijek odustati?
Ringeraja.hr koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.

Intervju: Janja Batič alias Agnes77

Uredništvo Ringeraje, 1.8.2010
Agnes77 je sa suprugom u postupku posvajanja dvije romske djevojčice iz Makedonije i njezina duga borba je izazvala velike simpatije i podršku Ringeraja zajednice.

image
/11


Tijekom prilično dugog postupka posvajanja dijete ne raste u trbuhu, ali ipak raste u srcu!

 

Svi te znamo kao pozitivnu osobu koja čeka na posvajanje djece iz Makedonije, osobu koja je zaslužna za obilje raznih sadržaja vezanih za usvajanje na Ringeraji, koja je moderator i urednik sekcije za posvajanje i netko tko je uspio za kratko vrijeme  naučiti makedonski jezik. Ko je zapravo agnes77?

Hvala za lijepe riječi kojima ste me predstavili. Agnes je zapravo Janja iz Slovenije. Po obrazovanju ja sam likovni pedagog i doktor nauka, radim na Pedagoškom fakultetu kao asistent za didaktiku likovnog odgoja. U slobodnom vremenu crtam, slikam, pišem kratke priče, pjesme i sl. I normalno, surfam mnogo po internetu. Tako sam jednog dana dok sam tražila informacije o usvajanju u Makedoniji, otkrila makedonsku Ringeraju koju sam prije poznavala samo u slovenskoj verziji. I pošto sam vrlo istraživački tip, bilo mi je jako interesantno naučiti ćirilicu i pokušati razumijeti makedonski jezik. Tako, da još uvijek ne govorim makedonski ali svaki dan sve više riječi razumijem.


Zašto ste se odlučili posvojiti dijete iz Makedonije?

Ima više razloga a prvi je taj da u Sloveniji nema mnogo djece za posvajanje i treba čekati do deset godina i nije nužno da na kraju i dobiješ dijete. Veliki broj onih koji čekaju na posvajanje dijeteta u Sloveniji na kraju ostaju bez djeteta. Odluka za posvajanje nije bila teška, pošto je Makedonija jedina zemlja s kojom Slovenija ima međudržavni sporazum o posvajanju, koji je bio potpisan 2007 godine. I još jedan vrlo važan razlog: Makedonija je potpisnica Haške konvencije o zaštiti djece i suradnji po pitanju međudržavnog usvajanja. Haška konvencija je dakle, međunarodni sporazum o zaštiti međudržavnog usvajanja i ima sljedeće ciljeve: da spriječi otmice, prodaju ili trgovinu djecom, i to radi kako bi se osiguralo da međudržavna posvajanja budu u najboljem interesu djece. Ona priznaje međudržavno usvajanje kao sredstvo za osiguranje stalnog doma za dijete kada pogodna obitelj nije pronađena u zemlji porijekla djeteta.


Da li mislite da ste u prednosti zbog zemlje podrijekla (visok standard, bolji uvjeti života, članstvo u EU)?

Ne, pošto bi to bilo protiv ciljeva haške konvencije. Za dijete je uvijek najbolje da bude posvojeno u svojoj zemlji, gdje se rodilo. Ako to nije moguće, onda se traže roditelji u drugoj zemlji. Tako, da u Makedoniji stranci mogu usvojiti dijete za koje u vlastitoj zemlji nema posvojitelja, a to su najviše romska i hendikepirana djeca. I pored toga u makedonskom zakonu za obitelj jasno piše, koji su kriteriji za izbor posvojilaca: zdravlje, psihosocijalni status, materijalni uvjeti, stambeni uvjeti, dužina čekanja, nivo obrazovanja, bračni status i državljanstvo.


Od trenutka kada smo saznali za mogućnost da dobijete blizance, svi mi članovi Ringeraje navijamo da se procedura što je prije moguće završi. Možete li mi reći kada se okončava cijeli postupak?


Bili smo presretni, kad smo u mjesecu travnju, dobili informaciju, da su nas u centru za socijalni rad izabrali za najprimerenije usvojitelje za dvije romske bliznakinje i da su pripremili prijedlog za posvajanje koji su poslali u ministarstvo. Sad čekamo odluku ministarstva.


Što vam najviše smeta u celom postupku usvajanja u Makedoniji?

Teško je reći, pošto smo mi vrlo zahvalni, da postoji ta mogućnost da i mi postanemo roditelji. Ali ono što mi smeta (i to je nezavisno od zemlje, moglo bi biti bilo gdje) je birokracija. Katkad se pitam, da li ljudi koji se bave tim procedurama nekada pomisle, da to nije samo papir, da je svako ime na papiru u biti čovjek, za kojeg je svaki dan vrlo značajan. I kad je u pitanju dijete, vrijeme je još važnije. Mi možemo puno čekati da se procedura završi i ako je teško, mi možemo čekati  puno godina pošto smo mi odrasli ljudi. Ali što znači godina, dve, tri, četiri u životu jednog djeteta?  Vidite, vrijeme baš nije na strani djece koja su u sirotištima. Sa svakim danom oni nešto izgube. Istraživanja kažu, da za svaki mjesec dana u sirotištu dijete treba dva ili tri mesece, da nadoknadi što je izgubilo u razvoju. I to je nešto, što meni vrlo smeta kod usvajanja bez obzira na zemlju. Birokrati bi trebali znati da za svakim imenom stoji jedna sudbina, jedno malo dijete koje bi moglo postići sve svoje potencijale ako bi što je moguće brže dobilo dobar dom i roditelje. Na RR sam sastavila jedan popis poznatih ličnosti koje su bile posvojene, među njima je i Aristotel. Njegovi spisi su među najznačajnijim u povijesti zapadne filozofije i nauke, kao i njegov utjecaj na kasnije mislioce, koji je nesaglediv: sve do renesanse oni su formirali veliki dio evropskog obrazovanja. On je takođe bio i tutor mladog Aleksandra Velikog.


Da li ste vi željeli posvojiti blizance ili su vam to ponudili?


Kad smo se spremali da podnesemo zahtjev za posvajanje u Makedoniji, napisali smo sljedeće, da bi sa radošću usvojili više od jednog djeteta, ako bi djeca bila biološki povezana (npr, brat i sestra). Pošto znamo da većina posvojitelja traži samo malu bebu i djecu koja su starija, grupe braće ili sestara teže dobijaju roditelje. Kada nam je bilo ponuđeno, da bismo mogli usvojiti dvije devojčice, mi smo bili presretni, to se zaista ne može riječima opisati.


Da li imate predrasude zato što su Romi?

Ne, nikako. Dijete je dijete.  Ali to ne znači, da mi nismo puno razmišljali što znači posvojiti dijete druge etničke grupe. Na internetu ima puno informacija o čemu treba  razmisliti prije nego što odlučiš usvojiti dijete druge etničke grupe, što to znači za tebe i za dijete, što to znači za okolinu, kako ćeš odgajati dijete koje će jednog dana možda iskusiti diskriminaciju i predrasude zbog svog podrijekla. Ima puno pitanja koja ćemo rješavati kad stignemo do toga, ali uvjereni smo, da treba kod djeteta razvijati pozitivnu sliku o sebi i samopouzdanje. Tim putem dijete može zaobići jako velike prepreke.


Da li biste im promijenili imena i da li bi im dali imena karakteristična za Sloveniju?


Ne, ja ne bih nikada mogla uzimati djetetu jedinu stvar koju je dobilo od svoje biološke mame. Ako bi ime bilo vrlo-vrlo neobično za Sloveniju, onda dijete uvijek može dobiti još jedno ime, tako da ima dva imena, jedno koje je dobio od biološke mame i drugo koje je dobio od svoje mame koja ga je usvojila. Time djetetu pokažeš, da ga zaista prihvaćaš, sa svom njegovom prošlošću i da poštuješ njegove biološke roditelje. Ako ne bi bilo njih, ni djeteta ne bi bilo.


Da li im planirate reći da su posvojeni i kako biste to učinili?

Da, pa to je vrlo važan dio kod odgajanja posvojene djece. I to nije nešto što se jedan put kaže i to je to. Ne, o tome se puno razgovara. Tako, da se uspostavi klima u kojoj dijete može uvijek slobodno upitati  sve što ga zanima oko posvajanja. Ako dijete ne pita onda roditelj treba započeti  razgovor. Samo jedan primjer: kad dijete između tri i četiri godine vidi trudnicu, mama mu kaže, da je ta žena trudna i da ima malenu bebu u svom trbuhu. Dijete naravno pita njegovu mamu: “da li sam i ja bio u tvom trbuhu”, i tada mama kaže: “ne mili moj, ti si bio u trbuhu jedne druge žene”. I tako dijete postupno dobije sve više informacija naravno s obzirom na stupanj njegovog razvoja.


Da li sami dizajnirate sobu u kojoj će živeti?

Da, moj dio su bile ideje, ali praktično je veliki dio uradio moj suprug koji je također likovni pedagog i vrlo talentiran za takve stvari. Možda bi trebali pričekati da se završi postupak i tek poslije pripremiti sobu ali kako da objasnim, kad ti neko kaže, da postoji dijete, to je isto kao kad žena vidi dvije crte na testu trudnoće. Brine se, kako će proći trudnoća, da li će biti sve u redu s djetetom, da li će biti dijete zdravo i slično. Isto je kod posvajanja, isto se brineš kako će završiti procedura, da li će sve biti u redu. I dio tog očekivanja je pripremanje sobe za djecu. Istovremeno sreća, radost ali i briga kako će biti. Kod usvajanja dijete ne raste u trbuhu, ali dijete raste u srcu. Nemaš ultrazvuk, nemaš ništa, ali znaš da dijete postoji, da je negdje tamo 1000 km daleko i u isto vrijeme dijete je uvijek u tvom srcu. Sa svakim danom čekanja ljubav prema djetetu raste i jača. Prvo što pomisliš kad se ujutro probudiš i zadnja misao prije nego zaspiš je tvoje dijete, koje u stvari još nije tvoje. I pored čekanja, što još možeš učiniti? U našem slučaju mi smo zaista uredili prekrasnu sobu. Ali mi nismo jedini koji čekaju djevojčice. Djevojčice čekaju i moji roditelji i moji baka i djed, i roditelji i baka i djed moga supruga, sestre, braća, prijatelji, suradnici, zaista mnogo ljudi, koji svaki dan pitaju, kako ide i kada će se završiti procedura. A ja ne mogu ništa odgovoriti. Samo da treba puno vremena i da moramo biti strpljivi. I tako, da bi vrijeme brže prošlo, moja mama i mama mog supruga, i moja baka i njegova baka u tom vremenu puno toga pripremaju: štrikaju, šiju malena odjelca, posteljinu itd. Sve to samo, da bi malo ubrzali vrijeme.


Što je najvažnije što trebaju znati  roditelji koji posvajaju djecu?

Da je najviše što mogu dati djetetu njihova ljubav i prihvaćanje. Trebaju znati da u obitelji nema tabua i da se o svemu može otvoreno razgovarati. Da kad posvoje dijete oni mu daju dom zauvijek ali i da dijete dobije obitelj zauvijek. U životu će biti sretnih i tužnih dana ali nije važno, kakav je dan, važno je da dijete uvijek zna da ima dom i roditelje koji ga bezuslovno vole i kada dijete ima 3 i kasnije s 30 godina. Ljubav se ne može kupiti i ne može se prodati. Ljubav nema cijenu.

 

Ringeraja.mk forum je samoinicijativno pokrenuo grupu za podršku Janji. Koliko zajedno čekamo, plačemo, radujemo se i navijamo s njom pročitajte na forumu i Facebook grupi.

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Refleksi kod novorođenčeta
Iako nam novorođenče izgleda potpuno bespomoćno, već nakon rođenja ima primarne reflekse koji mu pomažu u preživljavanju...
6
Briga za djetetove zube: što bi svaki rodi...
Kako vaše dijete raste, trebali bi znati kako brinuti o njegovim zubima.
6
Najčešće tegobe babinja
U razdoblju babinja tijelo žene se polako vraća u stanje prije trudnoće – žena se oporavlja od poroda, maternica se sman...
6
Vaš tečaj za preživljavanje prvih 6 tjedana
Od hranjenja do hvatanja ritma spavanja i suočavanja s gostima,navikavanja na život s novom bebicom,sve to moglo bi biti...
4





Anketa

Šta da saznate...
пеперутка16

..da nosite trojke, što biste učinili?

Oznake

Sve najbolje!

Nekoliko korisnica i korisnika koji danas slave rođendan:

Čestitamo!