|      
Želiš odustati?
Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s posljedicama.
Ukoliko potvrdiš odustajanje na tvoje ćemo osobno računalo postaviti cookie kako bismo te pri dolasku na portal tijekom natjecanja od 17.-23.12., prepoznali i omogućili ti nesmetano korištenje portala, bez prikazivanja ikona sponzora odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, morat ćemo ti oduzeti sve prikupljene bodove. Odustajanjem, nažalost, gubiš i pravo na osvojene nagrade.

Želiš li još uvijek odustati?
Ringeraja.hr koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više.

Hiperaktivno dijete u školi

Doc. dr. sc. Gordana Buljan Flander, 9.6.2010
Školski (ne)uspjeh je najčešći pokazatelj da dijete ima određenu poteškoću.
Ključne riječi:

image
/11


Tek kada se dijete uputi na procjenu radi poteškoća u učenju i/ili ponašanju, te kada se razgovora sa njihovim roditeljima i učiteljima/cama zaključuje se da dijete ima poteškoću od najranije dobi. Međutim, učitelji mogu oklijevati izreći da dijete ima problema s učenjem ili ponašanjem. Češće se radije sami nose s problemom.

Ovo se može desiti iz različitih razloga:

   1. Neugoda zbog ulaska u "privatnu sferu" obitelji. Zbog toga učitelji često oklijevaju ući u diskusiju s roditeljima o ponašanju učenika, koje se čini neobičnim ili neprimjerenim za njegovu dob.
   2. Nedovoljno poznavanje dječjih razvojnih faza i vjerovanje da će to samo od sebe proći.
   3. Sklonost da se problem tretira nakon što nastane, umjesto da se spriječi.
   4. Ne žele povrijediti ili naljutiti roditelje. Naime, učitelji često mogu biti izloženi prvoj i najčešće burnoj emocionalnoj reakciji roditelja kada im se skrene pažnja na činjenicu da njihovo dijete ima problem.

Podučavanje u školi može biti jedno od zvanja koje najviše nagrađuje. To je način da se vrijednosti, vjerovanja, nasljeđe i znanje prenesu na buduće generacije. Međutim, podučavanje nije uvijek lako. Učitelj ima utjecaj i posjeduje veliku moć u životima djece. Od svih alata koje stoje na raspolaganju učitelju nijedan nije značajniji od sposobnosti da utječe na djetetovo samopouzdanje. Ako učitelj vjeruje da dijete ima potencijala i da obećava, i dijete će također u to vjerovati. Dok učitelj prepoznaje i podržava djetetove talente i karakteristike, dijete vjeruje da je vrijedno i cijenjeno.

Jedno istraživanje hiperaktivne djece koja su postala uspješni odrasli ljudi otkrila je da je dominantan utjecaj na njihov pozitivan razvoj imala osoba koja je vjerovala u njih. Često je ova osoba brižan učitelj/ica.

Nije uvijek jednostavno vjerovati u dijete i vidjeti njegove pozitivne karakteristike, posebno ako ono ima poremećaj pažnje. Teško je pozitivno gledati kada takvo dijete prekida nastavu, gubi papire, smeta učenike u razredu i čini se da prkosi u svakoj prilici. Međutim, paradoksalno je da upravo ta djeca koja predstavljaju izazov i dodatni trud imaju veću potrebu za pomoći nego ona druga. Iskustvo pokazuje da se energična i kreativna djeca često odlično afirmiraju u društvu – ako "prežive" školsko iskustvo.

Kako bi se spriječilo razvijanje daljnjih problema, važno je da učitelji razumiju specifičan način funkcioniranja hiperaktivne djece koji često negativno utječe na školski uradak i općenito izvršavanje obaveza i odgovornosti. Hiperaktivno dijete je zahtijevan učenik i uspješno će učiti u okruženju koje podržava individualne razlike unutar fleksibilnog, strukturiranog pristupa, dok će usmjeravanje na razlike dovesti do stigmatizacije i osamljivanja hiperaktivnog djeteta.

Važno je razumijevanje i adekvatno reagiranje na djetetove uspjehe i vrednovanje u iste. Hiperaktivna djeca dobro reagiraju na brižan i poticajan stav učitelja i kao posljedica toga visoko su motivirana i postižu sjajne rezultate. Iako je svako hiperaktivno dijete jedinstveno, postoje neki principi i pravila u izgradnji dobrog odnosa, školskog uspjeha i socijalnih vještina.

KAKO UČITELJI MOGU POMOĆI?

U učenju

  • Razdijelite gradivo u manje cjeline. Postavite realistične ciljeve u skladu sa djetetovim mogućnostima.
  • Kod školskog uspjeha hiperaktivne djece planiranje je izuzetno bitno. Omogućite djetetu učenje u malim koracima.
  • Složene upute pri rješavanju zadataka razdijelite na nekoliko jednostavnijih. Pri tome zahtijevajte od djeteta da ponovi što treba učiniti kako biste provjerili razumijevanje.
  • Preferirajte usmeno ispitivanje. Hiperaktivna djeca postižu bolje rezultate i lakše iskazuju svoje znanje usmenim ispitivanjem.
  • Pokušajte ne davati djetetu kratke vremenske rokove. Rezultat će biti znatno slabiji ako bude u žurbi i pod pritiskom.
  • Kod davanja upute cijelom razredu stanite pokraj hiperaktivnog učenika. Koristite njegov pribor za objašnjavanje.
  • Smjestite hiperaktivnog učenika u prvu klupu. Na tom mjestu najmanje će ga ometati događanja u razredu, manja je mogućnost interakcije s drugom djecom tijekom nastavnog sata, jače će se fokusirati na učitelja, a i vi imate bolji uvid u njegov rad.
  • Pomozite učeniku da odredi razumno početno i krajnje vrijeme za zadatak te pratite njegovo pridržavanje toj strukturi.
  • Istaknite flomasterom u boji riječi, slike i pojmove kako biste usmjerili učenikovu pažnju na bitne informacije.
  • Koristite nagrade i pohvale za dovršenje zadatka unutar predviđenog perioda.
  • Povećajte količinu pomoći učeniku. Npr. povećajte duljinu kontakta s učenikom, dodijelite mu vršnjaka «mentora» kako biste osigurali veću podršku u školskim zadacima.
  • Naglasite učenikove interese i snage u razredu, omogućujući prilike da se istakne u najboljem svjetlu.


U razredu

Ova četiri koraka u organiziranju razreda podržavaju prihvatljivo ponašanje i disciplinu:

   1. Uredite prostor razreda kako bi se mogle organizirati razne vrste aktivnosti.

  • Nezavisan učenički rad – najbolje se odvija na stolu učenika. Pomognite djetetu da ukloni sa stola sve što ometa rad.
  • Rad u malim grupama, podučavanje školskog gradiva.
  • Pravilima odredite što je dozvoljeno

   2. Dogovorite razredna pravila (zajedno sa djecom) kako bi pojasnili očekivanja. Pri tome je potrebno razmotriti:

  • pravilima odrediti slobodno vrijeme
  • točnost
  • ulaženje u razred te odlazak na određeno mjesto
  • slušanje i praćenje učiteljevih uputa
  • traženje učitelja za pomoć
  • razgovor s drugim učenicima
  • sudjelovanje u grupnim raspravama
  • ne upadanje u riječ

   3. Objavite dnevni raspored razrednih aktivnosti. Hiperaktivni učenici imaju potrebu znati slijed aktivnosti te njihova vremenska određenja. Zato ih treba informirati ako dođe do promjena. Rutina i raspored mogu spriječiti mnoge probleme s nejasnim očekivanjima.
   4. Nagradite učenike za poštivanje razrednih pravila. Ne zaboravite da hiperaktivna djeca vjerojatno imaju dugu povijest problema s ponašanjem temeljenom na pravilima. Pohvalite ga tako da naglasite koje je pravilo poštivalo.


Komunikacijske vještine

Kako je hiperaktivno dijete nepažljivo te čuje samo dijelove komunikacijske poruke, izuzetno je važno provjeriti je li dijete primilo cijelu poruku. Najvažnije je davanje točne informacije.

Navodimo neke korake koji bi mogli biti korisni u komunikacijskom procesu:

  • Uspostavite kontakt očima. Razgovarajte gledajući dijete.
  • Govorite jasno i razgovjetno normalnim glasom. Nije potrebmo vikati ili izdavati naredbe. Većina djece, pogotovo tinejdžera, prilično je čujno osjetljiva.
  • Prezentirajte upute ili zahtjev na jednostavan, precizan način, naglašavajući što je to što želite da dijete učini. Izbjegavajte davanje negativnih naredbi (ono što ne želite da učini).
  • Provjerite je li dijete čulo ono što ste rekli pitajući ga da ponovi ono što je rečeno. Ako ponovi točno, prilika je da se pohvali njegova točna percepcija riječi.



ODNOS UČENIK-UČITELJ

Ponekad učitelji mogu doživjeti frustraciju i stres slično kao i roditelji u svojem odnosu sa hiperaktivnim djetetom. Bilo kod kuće ili u razredu, u suočavanju s djetetovim teškim ponašanjem, odrasli mogu postati emotivno hladniji, stroži i stalno usmjereni na kaznu.

Zato:

   1. Potrudite se upoznati i razumjeti karakteristike hiperaktivnog djeteta. Učiteljevo poznavanje ponašanja hiperaktivnog djeteta je jedan od najvažnijih elemenata. Npr. nedosljednost je jedna od glavnih karakteristika ponašanja hiperaktivnog djeteta uočljiva kada učenik zadatke jedan dan obavlja dobro a drugi dan loše. Ako učitelj ne razumije tu karakterističnu nedosljednosti, može učenika staviti u neprimjeren pritisak govoreći "Znam da možeš bolje, jer si sve to napravio jučer".
   2. Budite fleksibilni. Tko se prilagođava «teretu zadatka», hiperaktivno dijete ima veće šanse za uspjeh.
   3. Ne žurite podučavajući. Postoji mnogo načina da učitelj prenese učenicima poruku "Požurite!" - tako da žuri kroz lekcije, ne odvaja dovoljno vremena da jasno pokaže organizaciju gradiva, da ne zamjećuje dobro ponašanje koristeći autoritaran pristup. Sve to može rezultirati sukobom s hiperaktivnim učenikom, koji općenito ima poteškoća s očekivanjima u okruženjima koje karakterizira brzina i nefleksibilnost.
   4. Stvorite strukturu i rutinu. Učitelj bi trebao imati stalnost u dnevnim aktivnostima. Svaka provedena aktivnost u svom trajanju može varirati, ali slijed aktivnosti bi trebao ostati isti. Takva rutina razvija dnevna očekivanja.
   5. Uklopite tjelesnu aktivnost. Ako omogućite da se učenici protegnu ili jednostavno ustanu, kao dio dnevnog rasporeda, to može pomoći pri smanjenju stresa, povećava budnost te daje priliku učenicima da budu aktivni uz dopuštenje.
   6. Izbjegavajte previše informacija. Hiperaktivno dijete- učenik se bolje nosi sa malim dijelovima zadaća. Učitelj može postepeno povećavati "radno razdoblje", pritom ohrabrujući učenika za "ustrajnost u radu" te na kraju za "završen posao".
   7. Utvrdite prioritete u ponašanju. Prekomjerna aktivnost ili nemir, ne mora se nužno loše odraziti na rezultate; no, impulzivnost i nepažnja su ono što narušava rezultat. Stoga, neke aktivnosti mogu biti zanemarene. Primjer, mrmljanje i tiho udaranje može se ignorirati dok god ne narušava rad hiperaktivnog učenika ili ne postane smetnja drugim učenicima. Dozvola za kretanje može se koristiti kao motivator, npr. "Kad dovršiš svoj zadatak, možeš se malo razgibati u stražnjem dijelu razreda."
   8. Omogućite da dijete iskusi prirodne posljedice za neprimjereno ponašanje. Bilo bi dobro da učitelj prije kazne provjeri je li dijete razumjelo zadatak i što treba napraviti, te jednostavno to nije učinilo (neposluh) ili je, ipak propustilo dio poruke-upute.
   9. Preusmjerite neprimjereno ponašanje. Ova strategija jednostavno uključuje uklanjanje učenika iz jedne situacije, gdje je neprimjereno ponašanje počelo ili će tek početi, te postavljanje učenika u drugu situaciju. Primjer, premještaj iz jedne klupe u drugu.
  10. Često ponavljajte pravila. Kako biste spriječili probleme koji se javljaju kada učenik prijeđe iz jedne u drugu situaciju, pripremite ga kratkim ponavljanjem pravila koja su primjerena u novoj situaciji.
  11. Održavajte interes. Možda i najvažnija karakteristika koja održava interes hiperaktivnog učenika je stil podučavanja učitelja. Kod većine učenika interes je veći kada su učitelji vizualno dinamični, koriste humor, mijenjaju visinu glasa, komuniciraju sa razredom i kroz šalu i kreću se po učionici.


POSEBAN KUTAK ZA RODITELJE

Biti roditelj hiperaktivnog djeteta koji puta može biti jako zahtjevno pa se roditelji često mogu osjećati iscrpljeno, osamljeno, krivo, frustrirano ili ljuto.

Važno je prepoznati znakove umora i reagirati. Evo nekih načina kako možete reagirati i preuzeti dio kontrole nad situacijom:

  • Upoznajte se s hiperaktivnošću – roditelji često navode da im je pomoglo kada su razgovarali s drugim roditeljima hiperaktivne djece ili čitali članke i tekstove o hiperaktivnosti. Na ovaj način aktivno se bavite problemom te se umanjuje osjećaj usamljenosti i krivnje (npr. "dijete se tako ponaša jer sam ja loš roditelj").
  • Tražite pomoć stručnjaka – stručnjaci (psiholog, defektolog, pedagog) mogu pomoći tako da vam dodatno pojasne stvari koje vas brinu ili zbunjuju te da vam daju konkretne savjete vezano uz ponašanje prema djetetu i odgojne postupke.
  • Jedan od izvora pomoći: SOS linija Hrabri telefon 0800 0800.
  • Tražite podršku ljudi koji su vam bliski – u stresnim situacijama u životu pomaže razgovor s ljudima koji su nam bliski. To može biti bračni partner, prijatelj/prijateljica, roditelji ili bilo koja druga osoba kojoj se inače povjeravate, koja će vas saslušati i pokazati razumijevanje.
  • Zastupajte svoje dijete – vaše dijete se također može osjećati usamljeno, frustrirano, neprihvaćeno. Važno je da zna da ste vi tu za njega i da se može osloniti za vas. Kroz zastupanje djeteta, osim što mu pomažete u konkretnoj situaciji, učite ga o tome kako da se izbori za sebe i svoja prava. Zastupanje djeteta odnosi se na to da mu vjerujete, da ukoliko je potrebno intervenirate u školi ili vrtiću i razgovarate sa stručnjacima koji rade sa vašim djetetom.
  • Brinite o sebi – da biste mogli biti "dobar" roditelj važno je da se i vi osjećate dobro, a to znači da brinete o sebi i nađete vrijeme za sebe. Različiti ljudi se opuštaju i uživaju u različitim stvarima: duge šetnje, tople kupke, razgovor i druženje sa prijateljima, odlazak u kino, bavljenje sportom. Razmislite malo o tome što je za vas opuštajuće i uzmite si vremena da to i napravite – bez osjećaja krivnje! Osjećat ćete se bolje sami sa sobom i u obitelji. Obratite pažnju na to koje su vaše vlastite potrebe i potrebe druge djece u obitelji. Odmor, izlet, putovanje, prijatelji, hobiji i druge aktivnosti pomažu u smanjivanju razine stresa roditelja, ali i braće i sestara.



I za kraj: ne dozvolite da hiperaktivnost utječe na vaš dobar odnos s djetetom! Osim što je hiperaktivno, dijete ima mnoge druge osobine koje ga čine cjelovitom osobom. Uživajte sa svojim hiperaktivnim djetetom: radite stvari zajedno, dijelite osjećaje i misli, šalite se i zabavljajte, opuštajte i veselite… Vidite ga takvim kakvo ono jest! Time ćete mu pružiti najvažniju osnovu za životnu sreću.

 

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Vrištanje djeteta!
Čuli ste za strpljen spašen? Tako trebate razmišljati kada dijete počne vrištati bez razloga! Udahnite i polako!
4
Zakašnjeli razvoj kod predškolarca
Kada dijete kasni nekoliko mjeseci u razvoju sposobnosti ili ostvarivanju zadaća došlo je do zakašnjelog razvoja.
4
Upale uha i kašalj
Uz zvuk kašlja, anamnezu i pregled djeteta lakše se može odrediti uzrok kašlja i terapija.Često puta je dovoljno samo ka...
4
Tri namirnice koje zamjenjuju četkicu za zube
Zube trebamo prati nakon svakog jela, to smo naučili još kao djeca kada su nas i roditelji i stomatolozi učili da ih mor...
4





Anketa

Dojenje.
пеперутка16

Koliko si dugo dojila?

Oznake

Sve najbolje!

Nekoliko korisnica i korisnika koji danas slave rođendan:

Čestitamo!