/11 /11

Ne volim nasilje, agresiju i užasavam se svih ratova. U suštini sam pacifist. Slijedom toga ne podnosim oružje u bilo kojem obliku – vatreno, hladno, vodeno, plastično...  Nikad nisam, ni neću, nikome kupiti ništa tome nalik i svima, opetovano, dajem do znanja, da takve igračke ne primamo i da ih ne dozvoljam.  Svjesno zakidam svoju i tuđu djecu od svih pušaka, pištolja, lukova, strijela, praćki... Izuzetak, i to vrlo rijetki, su super junaci, koji moraju biti apsolutno na strani dobra. Tako trenutno imamo jednog Spidermana, a Zvijezda je, svojedobno dok je bila još u vrtiću, pisala malom Isusu da želi sve četiri Ninja kornjače.  Kad su osvanule pod borom, svi moji protuargumenti su pali u vodu.

Ipak, moja djeca ne žive pod staklenim zvonom i dovijaju se na razne načine. Ponekad slože prstiće u „pucaljku“ ili je naprave od kocaka, a imaju i avion s rampom za ispucavanje, pa ga s vremena na vrijeme prenamijene.  Njihova originalna onomatopeja  je „puck – puck“.

Prije par dana je Mali Princ dobio mač napravljen od balona i donio ga kući. Odmah sam izrazila svoje neslaganje, ali balon je balon, pa hajde može. Bilo je suza drugi dan kad je balon puknuo i bacanje u smeće je bilo bolno iskustvo. Sa suzama u očima me je zamolio:

-Mama, kupi mi mač!

-Isti ovakav, od balona?

-Ne mama, kupi mi pravi mač.

(Usljedila je psihološka stanka -  to je ono kad smišljam kako da se ispetljam iz nastale situacije na obostrano zadovoljstvo, po mogućnosti.)

-Zašto ti treba?

-Da ubijem zmaja.

-Zmaja – igračku?

-Ne! Pravog zmaja!

-Može! (na moj uzvik Tatina desna obrva se znakovito podigla skoro do kose od nevjerice) Kupujem ti pravi mač čim vidimo pravog zmaja.

-Veliki mač? – upitao je Mali Princ, a još neosušene suze u kutu oka su zasjale kao zvjezdice.

-Mali mač, ako vidimo malog zmaja, a veliki ako vidimo velikog.

Lice mu se u trenu ozarilo, sve su tuge zaboravljene.

-Hvala ti, mama. Ti si najbolja mama na svijetu!