/11 /11

Da li je slobodno vrijeme djece zaista slobodno?

Nekadašnji dječji  „Idem van!“ danas je zamijenilo „Idem na sport / engleski / sviranje…“. Koliko puta prosječan roditelj čuje ovu rečenicu – nekadašnje nestrukturirano druženje zamijenila je strukturirana organizacija slobodnog vremena djece. Od strane roditelja. A sve u interesu djece?

U današnje vrijeme mnogo je opcija, načina i mogućnosti kojima djetetu možemo osigurati „kvalitetno provođenje slobodnog vremena“. Brojne su škole stranih jezika, sportske igraonice, plesne, ritmičke, glumačke, likovne… grupe. Toliko opcija ponekad toliko oduševi roditelje, da djecu upišu u sve grupe kako bi imali mogućnost naučiti svašta novo – savladati nove vještine, naučiti nova znanja, razgibati se, družiti se…

PROČITAJTE JOŠ: Zašto je osjećaj dosade koristan za vaše dijete?

Za i protiv

Naravno da je dobro baviti se sportom, naučiti jezik, savladati motoričke vještine potrebne za ples. Još kad se tome pridoda radost zbog nastupa pred roditeljima! Ne zna se tko je sretniji - roditelj ili dijete. Neosporno je da uključivanje djeteta u brojne aktivnosti ima svoje plusove - neke vještine roditelj ne zna, pa je dobro da postoji educirana osoba koja će naučiti dijete sportskim vještinama, jeziku, glazbi...
Prednosti takve edukacije, koja je još k tome prilagođena djeci svojim pristupom, ne treba pretjerano naglašavati - svi smo toga svjesni. Još ako dijete ima talent ili sklonost ka nečemu (crtanju, pjevanju, sportu...), divno je što danas roditelji mogu omogućiti svom djetetu da razvija svoje sposobnosti.

No, da li iz te priče možemo izostaviti rasprave i svađe oko toga da se SAD mora krenuti na trening ili radionicu? Da svoje dijete vidite najčešće u autu kada ga prevozite sa jedne aktivnosti na drugu? Da nemate vremena sjesti s djetetom i pogledati crtić jer ima zadaću za sutra, a neće ju stići napisati sutra ujutro zbog glazbene škole... Sigurna sam da se svaka obitelj koja ima dijete (pred)školske dobi susreće sa gore navedenim situacijama. Ukoliko je djetetu odlazak na dodatne aktivnosti obilježen stresom, napetošću, brigom, žurbom... pitanje je koliko onda koristi taj sat donosi? Ponekad ni strukturirano učenje (koliko god bilo prilagođeno djetetu) nije način na koji se može potaknuti interes za pojedinu aktivnost (slikanje, pjevanje).
Puno češće dolazi do suprotnog efekta - zato što postaje strukturirana, pojedina aktivnost gubi svoju ljepotu i čar.

Dosada

Uz ovo sve, uvijek negdje lebdi i opasnost da će djeci biti dosadno. Moje pitanje na to je - pa što onda? Jedina osoba koja može na zadovoljavajući način ispuniti djetetu vrijeme je dijete samo. Kritika odraslih oko toga da se djeca danas ne znaju zabavljati možda ima realne temelje, ali kada malo pobliže pogledamo taj problem, postavlja se pitanje - kada su naša djeca imala priliku naučiti se sama zabavljati, kada im mi roditelji najčešće ne pružamo priliku za to? Dijete upišemo na brojne grupe, ispunimo mu „kvalitetno" vrijeme te mu na taj način ni ne dopuštamo da razvije svoju kreativnost, da ima priliku isprobati ideje za igru.

Koliko dosadnih sati je utrošeno prije nego što je nekome u društvu pao na pamet novi način igranja? Dosada je nužna da bi dijete došlo u situaciju frustriranosti zbog toga, te bilo potaknuto tražiti rješenje za to. Jer djetetova dosada je djetetov problem - ne roditeljev. Danas je dijete naviknuto na zabavu na svakom koraku - televizor, kompjutor, igre, organizirana druženja s animatorima... Postavlja se pitanje zašto bi se uopće trudilo zabaviti samo kada taj posao drugi odrađuju jako dobro za njega?

PROČITAJTE JOŠ: Smanjite stres kod djece

A što sada?

Ništa nije crno-bijelo, pa tako se ne može reći da su dodatne aktivnosti za vaše dijete isključivo dobre ili isključivo loše. Prije nego odlučite upisati dijete u (još) jednu grupu, pitajte se:

   1. Da li vam ostaje dovoljno vremena taj dan da se porazgovarate s djetetom? Da pojedete obrok u miru? Da na vrijeme ode spavati? – barem Vam 30 minuta u danu mora ostati da ih možete provesti s djetetom – bez pisanja zadaća, bez peglanja ili kuhanja obroka, dakle bez ikakvih aktivnosti tako da svu pažnju možete dati djetetu.
   2. Da li dijete želi ići na tu aktivnosti i zašto? – da li ga zaista interesira pojedina aktivnost ili želi ići jer „svi idu“? Ukoliko želi ići zbog druženja s nekim prijateljem, organizirajte druženje kod vas doma.
   3. Da li je to primjereno mom djetetu (po sadržaju, trajanju, djeci koja idu na određenu aktivnosti)? – ako radionica okuplja uglavnom djecu stariju od mog djeteta, onda se on/a možda neće osjećati ugodno u takvom okruženju. Da li se radi o treningu određenog sporta? Stručnjaci kažu da do otprilike desete godine nema prevelike potrebe trenirati pojedinačni sport (osim ako se ne radi o posebnom talentu), pa tako ako dijete ide na sportsku igraonicu, koliko je potrebno upisati ga i na trening nogometa?
   4. Da li se u životu djeteta dešava nešto novo, drugačije? – polazak u školu, preseljenje, rođenje brata/sestre, razvod roditelja… to možda nisu dobre situacije u kojima treba započeti sa novom aktivnosti. Neka se dijete navikava na jednu po jednu novinu u svom životu.

Zavisno od odgovora, donosite daljnje odluke. 

Sandra Matošina Borbaš, prof.