Manda
|
Bravo, odlično si napisala. Baš mi se sviđa. Ja isto imam niski prag boli i mislim da sam to naglašavala svugdje. Počelo je kod zubara. Čak sam joj nosila anestetik u spreju da me ne boli ni injekcija. Med sestra sam po struci i išli smo na praksu na gin tako da sam mogla gledati porod iz pogleda babice i dr. I tad sam se divila majki prirodi. Ali poznavajući anatomiju znala sam i što se dešava i da MORA jako boliti, ženu a i dijete. 1. porod...sva u strahu, panici, mm sa mnom, porod trajao 2,5h, vikala, tresla se od straha, rezana, šivana u extra lokalnoj anesteziji. Oporavak, spor, bolan. 2. porod...hrabrija, hajmo to odraditi,ali molim epiduralnu. Odbili su, previše otvorena za to, dva puta viknula, mm sa mnom, 2,5h trajao, popucala, šivana na pola u lok anesteziji. Oporavak, brz, bezbolan. Nisam nikad mislila da ću to i ja reći, ali što se tiče samog poroda, ja bi još jedno. Frendica treba roditi unuka jednog od primarijusa tog rodilišta, imala je svu moguću protekciju, pa je pravoremeno dobila epiduralnu ali veli rađala je 12h, bebini otkucaji usporili pa hitno na carski rez....sada 2tj nakon poroda muče je strašni hemoroidi koje je kažu joj dobila za vrijeme svojih trudova koje nije osjetila. veli da joj je grozno, ne može se namjetiti, boli je, a proktolog bi je operirao već u čet. Grdo joj je.
|